MOSTOVI BROJ 4

 MOSTOVI BROJ 5

 MOSTOVI BROJ 6

 MOSTOVI BROJ 7

MOSTOVI BROJ 8/9

Sadržaj

Saradnici u ovom broju

  MOSTOVI BROJ 10

Zovem se Maria Herman- son i gluha sam. Nastavnica sam u školi za gluhe i volim svoj posao. Predajem jezike: švedski, engleski, a također i zna- kovni jezik.

Znakovni jezik je predmet kao i svaki drugi. Stariji učenici imaju dva časa Znakovnog jezika sedmično, tri časa Engleskog i četiri časa Švedskog jezika. Na Univerzitetu u Štokholmu postoji odsjek za lingvistiku gdje se vrše proučavanja znakovnog jezika. Imam mnogo učenika, a jedan od njih je veoma lijepa djevojka koja je rođena u Tuzli. Uradila sam intervju sa njom i pročitaćete ga na kraju ovog članka.

Švedska je zemlja smještena na sjeveru Evrope. Ima oko 9 miliona stanovnika. Sada, dok pišem ove redove, je novembar i dani su kraći. Hladno je, a na sjeveru zemlje već pada snijeg. U mjestu Orebro gdje ja živim snijeg će vjerovatno doći tek u decembru – nadam se jer je tako lijepo imati Bijeli Božić!

Švedska ima oko 9 – 10.000 gluhih, a trenutno oko 550 djece pohađa škole za gluhe. Sa 7 godina kreću u školu koju pohađaju do navršene 17-e godine. Postoji također i nekoliko predškolskih ustanova za gluhe. Švedska ima 6 škola za gluhe, a jedna od njih je i mala škola za gluhe koji imaju i druge poteškoće.

Birgittaskolan je škola u kojoj ja radim i ima oko 200 učenika. Ja predajem desetim razredima – dakle najstarijim đacima na posljednjoj godini. Kada naši učenici završe deseti razred svi nastavljaju školovanje u srednjoj školi “RGD” naredne četiri godine. I ova škola je također ovdje u Orebro-u, i pohađaju je gluhi od navršene 17-e godine. Učenici dolaze u ovu školu iz svih dijelova Švedske. Neki se uče za razna zanimanja a neki izabiru više teoretske programe obrazovanja. Tako da ovdje u Orebro-u ima mnogo gluhih. Mi također imamo i Univerzitet koji pohađa oko 45 gluhih i nagluhih studenata. Većina njih se obrazuje uz pomoć tumača koji im pomaže tokom predavanja i grupnih diskusija. Ima i gluhih koji studiraju na drugim univerzitetima u drugim gradovima Švedske.

U našoj školi za gluhe koristimo znakovni jezik kao jezik komunikacije na svim predmetima. Učenici, ukoliko žele, idu na govorne vježbe. Imamo i nekoliko razreda gdje se koristi govorna komunikacija na predavanjima uz podršku slušnih aparata i specijalne tehničke opreme u učionici. Ali osnovna komunikacija u našoj školi je bazirana na znakovnom jeziku. Škole za gluhe moraju biti bilingvalne.

Uživam raditi sa gluhim mladima, i radim to skoro 29 godina. Na početku sam predavala Fizičku kulturu/Sport ali nakon povrede koljena studirala sam jezike na univerzitetu kako bih se kvalifikovala za nastavnika jezika. Jednu godinu sam pohađala Gallaudet Univerzitet (Vašington, S.A.D., op.ur.) što je bilo dobro za moje usavršavanje engleskog jezika. Mi imamo nekoliko gluhih nastavnika, ali većina su čujući i oni dobro poznaju znakovni jezik. Nadam se da ćemo u budućnosti imati mnogo više gluhih nastavnika. U Štokholmu, škola za gluhe Manillaskolan ima skoro 50% gluhih nastavnika! Ali da bi postali nastavnici, gluhi moraju da se obrazuju na fakultetu.

Većina naših učenika u desetom razredu još ne znaju šta žele raditi u budućnosti. Sretna sam kada žele da se nastave obrazovati ali oni već sada moraju da se odluče za “pravi” program obrazovanja. Imamo nekoliko učenika iz drugih zemalja. Neki od njih su izbjegli iz svojih zemalja uslijed političkih problema ili ratova u njihovoj domovini. Neke izbjeglice su se vratili kućama jer je tamo već mir, ali mnogi od njih ostaju u novim  zemljama. Velika je promjena preseliti u novu zemlju, naučiti novi jezik, a također i novi znakovni jezik. Neka djeca izbjeglica su ovdje rođena, tako da oni imaju dvije kulture u isto vrijeme. Neki dolaze iz zemalja gdje je znakovni jezik bio nedopušten, tako da nije lako roditeljima da prihvate da je znakovni jezik ovdje u potpunosti prihvaćen, čak se i podstiče njegovo korištenje. Mi imamo kurseve znakovnog jezika za roditelje. Kada dobijemo novog učenika iz drugih zemalja veoma je važno da što prije nauči znakovni švedski kako se olakšala komunikacija i kako bi stekao nove prijatelje. To je svakako važno i iz razloga što će mu to znanje omogućiti da prati nastavu u školi i stiče nova znanja. Zatim je bitno što prije naučiti pisani švedski. Često to učenje započinje pomoću slika, kada se znakovi usvoje prelazi se na pisanu riječ, tako se mnoge imenice nauče, a također šetajući okolo i pokazujući razne predmete djeca nauče znakove i nauče spelovanje švedskih riječi prstima. Važno je brzo naučiti upitne riječi i strukturu različitih tipova rečenica. Intervuisala sam Tatjanu te ćete u slijedećim redovima upoznati jednu lijepu djevojku:

Kako se zoveš?

- Tatjana Mihajlović

Koliko imaš godina?

- 17

Gdje si rođena?

- U Tuzli, Bosna i Hercegovina

Kada si došla u Švedsku?

- Šesnaestog septembra 1992. godine, tako da već 10 godina živim u Švedskoj

S kim si došla u Švedsku?

- Sa roditeljima, starijom sestrom i rođacima

Zašto si otišla iz Tuzle?

- Zbog rata a i zbog toga da bih mogla ići u školu za gluhe ovdje

Da li si poznavala nekog u Švedskoj prije nego što si došla ovdje?

- Ne, ali kad smo stigli ovdje u isto vrijeme su došli i moji rođaci!

Kako je živjeti u Švedskoj?

- Veoma dobro

Koje su bile prve stvari koji si naučila u Švedskoj?

Povratak na sadržaj