MOSTOVI BROJ 4

 MOSTOVI BROJ 5

 MOSTOVI BROJ 6

 MOSTOVI BROJ 7

Sadržaj

Saradnici u ovom broju

 MOSTOVI BROJ 8/9

 MOSTOVI BROJ 10

Životni put L.V. Beethovena

Rodio se 17.decembra 1770.godine u Bonnu na Rajni (Njemačka), a umro 26.marta 1827. u Beču. Ova dva grada su glavna majstorova boravišta uz koja se veže mladenačka i zrela epoha njegova stvaranja. Proživio je teško djetinjstvo. Kao dječak od četiri godine počeo je učiti klavir. Njegov otac kao pjevač u dvorskoj kapeli, grube naravi i odan piću, uočivši veliki talent svoga sina Ludwiga, prisiljavao ga je da sate i sate vježba na klaviru kako bi novac od sinovljevih koncerata trošio po krčmama. Ludwig je naučio svirati i na orguljama, violini i flauti. Otac je malog Ludwiga ispisao iz škole kada mu je bilo jedanaest godina. Zbog toga je Beethoven kasnije s mnogo napora nadoknađivao sve što mu je nedostajalo u naobrazbi. Jedina svijetla tačka njegovog tmurnog djetinjstva bila je njegova majka. Kada je imao sedamnaest godina otišao je u Beč sa namjerom da kod Mozarta uzima časove poduke. No, ubrzo se morao vratiti nazad u Bonn, jer mu se majka teško razboljela i umrla. Preuzeo je brigu oko mlađe braće. Na proputovanju kroz Bonn veliki Haydn posjetio je mladog Beethovena i odao mu priznanje kao velikom muzičaru o kojem se kao takvom proširio glas po čitavoj zemlji. Ovo priznanje uticalo je na Beethovena tako što se trajno preselio u carski Beč, tada središte kulturnog i muzičkog života Evrope. Kada je navršio 28 godina života, pojavili su mu se prvi znaci gluhoće. Bolest oba uha se pogoršavala tako da uskoro više nije čuo ni jedan od tonova koje je sam stvarao i napisao. Gluhoća nije bila jedina nedaća njegovog života. Čeznuo je za ženom i brakom koji nije nikad ostvario. Bio je strpljiv i snosio hrabro svoj tešku sudbinu. U pismu svome prijatelju dru Wegeleru veliki Beethoven se jada i navodi: “Živim bijedno. Ne idem u društvo već gotovo dvije godine. Ta ne mogu reći ljudima da sam gluh. Da bar imam koje drugo zvanje, ali ovako uz ovo moje to je užas. Kad se tiho govori, ne čujem, a kad se viče, tad mi je nesnosno. Ima trenutaka kad se osjećam najbjednijim ljudskim stvorom…”

Beethoven je mnogo čitao, a jedno vrijeme pohađao je i univerzitetska predavanja. Volio je Shakespearea i antičke pisce, a od svojih savremenika Goethea i Schillera. Čitao je Kanta i djela prosvjetitelja, te poznavao radove francuskih enciklopedista. Po svom uvjerenju bio je i ostao republikanac do kraja života. Vjerovao je u velike etničke ideje građanske revolucije. Raniji umjetnici sve do Haydna bili su pokorne sluge plemstva i dvorske gospode. Veliki Beethoven prezirao je titule i nadimke stečene rođenjem i nasljedstvom. On je knezu Lichnovskom kazao: “ Kneže! To što jeste, postali ste slučajem i rođenjem, dok je moj položaj – moja vlastita zasluga. Knezova je bilo i bit će ih nadalje; Beethoven je samo jedan! ” On se ne uklanja s puta carici i njenoj dvorskoj pratnji već traži da se ovi njemu sklone.

Beethoven je i kao čovjek i kao umjetnik uvijek u prirodi nalazio sigurno utočište, gdje se oporavljao od svih životnih patnji i tegoba. Volio je i razumijevao prirodu. On je lutao poljima, prolazio šumom i kao gluh čovjek osluškivao u samom sebi zvukove koji su bujali u veličanstvene muzičke tonove. Beethoven je umro u 57. godini života. Poslije zapaljenja pluća dobio je vodenu bolest. Umro je za vrijeme velike snježne oluje i grmljavine. Tako je priroda simbolično obilježila odlazak velikog muzičkog genija. Kada je umro, jedan drugi genij - Goethe, rekao je za njega: Nikad dosad nije postojao umjetnik tako nabujale snage, silovite volje i skrivene nježnosti.

Beethovenov opus čine:32 sonate za klavir, 10 sonata za violinu, 5 sonata za violoncello, 16 gudačkih kvarteta, pjesme uz pratnju klavira “ Dalekoj dragoj ”, 9 simfonija, opera “ Fidelio ”, 2 mise, 9 klavirskih trija, 21 varijacija, 5 klavirskih koncerata, jedan violinski koncert, 11 uvertira i velik broj komorno – muzičkih djela.

Povratak na sadržaj