Free Web Site - Free Web Space and Site Hosting - Web Hosting - Internet Store and Ecommerce Solution Provider - High Speed Internet
Search the Web

 

 

Glasilo Saveza udruženja građana oštećenog sluha i govora BiH

 

 MOSTOVI BROJ 4

 

 MOSTOVI BROJ 5

 

 MOSTOVI BROJ 6

  

 MOSTOVI BROJ 7

Sadržaj

Saradnici u ovom broju

 

 MOSTOVI BROJ 8/9

 

 MOSTOVI BROJ 10

 

 

  Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo

 Audio i govorna rehabilitacija djece sa kohlearnim implantatom

 

Grupa autora:

Prof. dr. Ismet Kurtagić,

dipl. def. logoped H. Vehabović i

dipl. def. aurdoaudiolog M. Kuzmanović-Jurčević

 

Mobilna rehabilitacija slušanja i govora koja se primjenjuje u našem Centru za pacijente sa ugrađenim kohlearnim implantatom (CI) sastoji se iz slijedećih  dijelova:

- Informiranje roditelja o ulozi i značaju CI i načinu funkcionisanja. Upoznavanje roditelja o značaju rehabilitacije u cilju poboljšanja kvaliteta slušanja, razvoja govora i socijalizaciji pacijenta

- Preoperativna rehabilitacija slušanja i govora po VTM (verbotonalna metoda)

- Dijagnosticiranje auditivnog , govorno-jezičkog, kognitivnog i motoričkog statusa pacijenta u preoperativnoj fazi primjenom adekvatnih postupaka, tehnika i instrumenata

- Postoperativna rehabilitacija slušanja i govora pacijenta uz aktivno učešće roditelja

- Evaluacija postignutih rezultata u slušnom i govorno-jezičkom razvoju pacijenta sa CI putem posebno prilagođenih tekstova.

 

Informiranje roditelja

Pored članova stručnog tima koji su uključeni u cjelokupan proces rehabilitacije ove djece, roditelj ima značajnu ulogu, i on može svojim radom i voljom doprinijeti bržem, kvalitetnijem i potpunijem razvoju govora i jezika svoga djeteta. Roditelj dobija značajne informacije o ulozi i značaju CI, načinu funkcioniranja, vrstama aparata, pedagoškim i medicinskim kriterijima za ugradnju aparata, o toku same operacije i mogućim rizicima, o rehabilitacionom procesu poslije operacije, kako bi se mogao odlučiti za ugradnju CI.

Savjetodavni razgovori omogučiće roditeljima da i poslije ugradnje umjetne pužnice dobiju odgovore na sva pitanja vezana za korištenje aparata, održavanje, eventualne popravke, načine i oblike saradnje radi njihovog aktivnog uključivanja u rehabilitaciju slušanja i govora svog djeteta. Roditelji se upućuju u osnovne postupke rehabilitacije uz stručna tumačenja, prisustvuju demonstraciji rada u individualnoj i grupnoj terapiji.

Preoperativna rehabilitacija slušanja i govora po VTM

 

Pripremna predgovorna faza

 

U rehabilitaciji slušanja počinjemo tamo gdje dijete počinje spoznavati da sluša (oko 3-4 mjeseca), a u govoru tamo gdje je njegovo glasanje počelo bivati ometeno nemogučnošću slušanja (oko 5-6 mjeseci), bez obzira na kalendarski uzrast djeteta. Rehabilitacijska aktivnost započinje podešavanjem akustičko-senzoričke optimale izborom frekvencijskih karakteristika, intenziteta u skladu sa slušnim statusom pacijenata, uz pomoć aparata VERBOTON G20, zatim izborom najpodesnijeg mjesta na tijelu za korištenje vibratora.

Nakon ovih priprema rade se programirane vježbe za stvaranje i razvijanje potrebe i motiva da pacijent poželi slušati sebe i govoriti. Ove vježbe su usklađene sa hronološkom dobi djeteta, mentalnim i psihičkim statusom, te socijalnom zrelošću. Pacijenta privikavamo na zvuk kao jednu svoju do sada nepoznatu dimenziju i upućujemo ga da i drugi ljudi kao i predmeti u neposrednoj okolini mogu proizvoditi različite zvukove.

Potom, pacijenta navodimo da slušanjem sebe proizvodi što više glasovnih varijacija (fiziološki krik – plač, smijeh; poetski izraz – pjevušenje, gukanje, kliktanje; afektivni i emotivni izraz – ljutnja, negodovanje, bijes, veselje). Na taj način ostvarujemo direktnu vezu između slušanja i fonacije, slušanja i prepoznavanja zvučnih izvora. Upravo ovakvo povezivanje slušanja i fonacije je važno, jer slušanjem svog glasa dijete stvara potpuni doživljaj sebe, počinje bogatije da se glasa, rasterećuje motoriku i stvara prirodnu napetost pri artikulaciji i može realizirati urođene govorne sposobnosti – govorni ritam i intonaciju.

Nakon uspješno realizirane predgovorne faze stvorena je osnova koju ćemo daljom rehabilitacijom organizirati, korigirati i modelirati u socijalni govor sredine u kojoj dijete živi. U toku rehabilitacije dijete privikavamo da dok nas sluša pokušava imitirati različite ritmičke, intenzitetske i intonacijske varijacije, na stvaranj veza između zvuka i značenja što nam olakšava rad na identifikaciji.

Dijete je u toku dosadašnjih vježbi proizvodilo određene glasove, koje rehabilitator nastoji fiksirati, a istovremeno kroz igru govornih organa proizvesti nove glasove. Tako dobijeni glasovi se trajno zadržavaju i pamte. Različitim vježbama glasovi se objedinjuju u slogove i prve artikulirane riječi sa određenim semantičkim značenjem.  U ovoj fazi započinjemo sa bogaćenjem i proširivanjem vokabulara, osnovnim tipovima rečenica, gramatičkih oblika, pitanja i odgovora, a u formama dijaloga, opisa slike, pričanja, ponavljanja određenih govornih oblika; zatim na razumijevanju govora putem slušanja (npr. dijete sluša i ponavlja prethodno dobro uvježbane riječi i rečenice i prepoznaje ih na zadatim slikama…).

 

Dijagnosticiranje auditivnog, govorno-jezičkog, kognitivnog i motoričkog statusa pacijenta

Dijagnosticiranje auditivnog statusa

a) Tonalni audiogram (TA) – ovim testiranjem dobićemo osnovne informacije o slušnom nivou, najugodnijem nivou nepodnošljivosti tona i intenzitetskom rasponu svake frekvencije. Ovo testiranje radi se da bi se ustanovio stepen slušne oštećenosti, kao i utvrdio prag slušanja i prag boli.

b) Govorni audiogram (GA) – je test koji je prilagođen mogućnostima slušanja i govora i koji će nam pokazati odnos razumljivosti s očitavanjem, bez očitavanja i razgovjetnost govora, što je važno za djecu koja nisu razvila govor.

c) Razlikovni pragovi osnovnih svojstava – glasnoća, visina tona, trajanje tona i smjer zvuka.

 

Dijagnosticiranje govorno-jezičkog statusa

 

a) Trijažni artikulacioni test (Kostić, Milosavljević) – ovim testom ispituje se pravilnost i korektnost izgovora glasova našeg jezika kod pacijenata sa oštećenjem sluha, kako bismo utvrdili teškoće u izgovoru koje su uzrokovane slušnim oštećenjem.

b) Ispitivanje glasa, Ispitivanje osnovnog laringealnog glasa (fo) (Kostić) – ovim testom mjeri se visina, jačina i kvalitet osnovnog ljudskog glasa kako bi se utvrdila odstupanja i patološke promjene kod slušnooštećene djece, a na osnovu razgovora sa pacijentom.

c) Ispitivanje sugovornih funkcija, Ispitivanje razlikovanja fonema (Vladisavljević) – ovim testom se ispituje razlika koja postoji u fonološko-supragmentnom sklopu među parovima riječi kod slušnooštećene djece.

d) Ispitivanje jezičkih struktura, Lingvogram (Kostić, Vladisavljević, Blagojević) – ovim testom se ispituje razumijevanje pojedinih riječi, samostalno imenovanje pojma neposredno ponavljanje riječi i kvalitet izgovorenih glasova, sposobnost čitanja i pisanja (koje mi nismo zastupili u našem testiranju s obzirom na hronološki uzrst pacijenta).

Test rječnik (Kostić) – ovim testom utvrđujemo opseg pasivnog i aktivnog rječnika pacijenta.

Test za ispitivanje sposobnosti opisivanja slika – ovim testom ispitujemo zapažanje elemenata, povezivanje elemenata u određene odnose, verbaliziranje zapaženih elemenata i interpretacija ili tumačenje zapaženog.

Test razvojne ljestvice govora – ovim testom moguće je zasebno ispitivanje sposobnosti razumijevanja i sposobnosti govornog izražavanja.

 

Psihološko ispitivanje – procjena psihomotornog razvoja

Psihološko testiranje pacijenata sa slušni oštećenjem bazira se na opservaciji i subjektivnom dojmu psihologa kako bi se stekao uvid o nivou intelektualnih sposobnost, percepciji, kreativnosti, pažnji, pamčenju, koncentraciji. Prati se ponašanje i reakcije pacijenta u svakodnevnim aktivnostima i igri.

Pomoću Gudinaf-Haris testa ljudske figure dobija se predstava o emotivnom i socijalnom statusu razvoja pacijenta i stiče uvid u razvijenost njegovih grafomotoričkih sposobnosti.

Prati se cjelokupan motoričko – perceptivni razvoj pacijenta (opšta motorika tijela, vizuelna percepcija, prostorna orijentacija).

 

Postoperativna rehabilitacija slušanja i govora djece sa ugrađenim kohlearnim implantatom

Poslije ugradnje kohleatnog implantata dijete biva podvrgnuto postavljanju vanjskog dijela aparata koji mu obezbjeđuje prvi kontakt sa zvukom, prijem zvuka. Mjesec dana nakon ugradnje radi se prva prilagodba procesora kojom se prema individualnim potrebama pacijenta oblikuje odgovarajuća mapa kojom se određuje način podražavanja, amplituda, trajanje i brzina impulsa, osjetljivost, pragovi čujnosti i maksimalan prag ugode, broj aktivnih elektroda i frekvencijsko područje pojedine elektrode.

U toku rehabilitacije rade se ponovne prilagodbe kako bi se sve ove komponente uskladile sa individualnim potrebama pacijenta.

Kompletni postupak postoperativne rehabilitacije bazira se na razvoju slušanja i poticanju ekspresije kako bi se ovim putem uticalo na razvoj osobe u cjelini, slijedeći prirodan put razvoja čujućeg djeteta.

 

Faze rehabilitacije:

1.       Detekcija

U fazi detekcije, dijete uz pomoćvježbi postaje svjesno postojanja nekog zvuka iz neposredne okoline, i u stanju je da prepozna reaguje na određene zvukove jakog intenziteta. u ovoj etapi se prate ritam, intenzitet i trajanje zvuka, što znači da se  ona bazira na senzornom diferenciranju.

Po našem modelu u ovoj fazi rehabilitacije nudiće se vježbe koje će omogučiti da dijete:

· Postane svjesno postojanja glasa,

· Postane svjesno postojanja zvukova iz okoline,

· Razvije mogućnost slušne kontrole,

· Uočava prozodijske elemente govora (ritem, intenzitet, trajanje zvuka).

 

2.       Diskriminacija

U fazi diskriminacije dijete počinje diferencirari  različite zvukove i u skladu sa tim počinje da reaguje. Dijete počinje da prepoznaje melodiju govora i da razlikuje jednu grupu glasova od druge.

U svakoj od ovih faza se vrši memorisanje i klasifikovanje zvučnih slika pojmova koje dijete savlađuje na auditivnom t reningu. Za realizaciju ovih govornih aktivnosti radiće se vježbe:

· Razlikovanje dužine glasa,

· Onomatopejični sadržaji,

· Dužina riječi,

· Dužina rečenice,

· Intenzitet i visina tona,

· Prozodija, intonacija, naglasak.

 

3.       Identifikacija/raspoznavanje

U fazi identifikacije dijete počinje da formira svoj pasivni – receptivni govor. Sposobno je da razumije kratke verbalne iskaze koji su vezani za njega ili njegovu najbližu okolinu.

U ovoj fazi radiće se vježbe:

· Razlikovanje konsonanata i vokala,

· Razlikovanje konsonanata,

· Razlikovanje vokala.

 

4.       Razumijevanje

U fazi razumijevanja dijete usavršava svoju sposobnost razumijevanja govora i počinje da razvija svoj aktivni ekspresivni govor. U ovoj fazi dijete ima već deponovane slušne slike i nije mu potrebno prepoznavanje svakog pojedinačnog glasa  da bi razumjelo riječ ili iskaz u rečenici. Insistira se na prepoznavanju/razumijevanju kompletnih verbalnih iskaza sagovornika samostalno formiranih kratkih rečenica.

U ovoj fazi radiće se vježbe:

· Jedna ključna riječ u kontekstu sa ili bez suprasegmentnih karakteristika,

· Dvije ključne riječi u kontekstu

· Tri  ključne riječi u kontekstu

· Četiri  ključne riječi u kontekstu

 

5.     Savladavanje semantike, gramatike, konstrukcije rečenice dolazi kasnije i može se posmatrati kao peta faza rehabilitacije.

U ovoj fazi radiće se vježbe za:

· Širenje i bogaćenje rječnika,

· Auditorna asocijacija igrom riječi,

· Odgovor na jednostavna pitanja sa ili bez slika,

· Razumijevanje složenijih rečenica koje sadrže tri ključne elementa,

· Slušanje kratkih paragrafa i odgovaranje na jednostavna pitanja sa ili bez slike.

 

Naprijed navedene faze rehabilitacije omogućavaju i da pratimo djetetovo napredovanje u toku mobilne rehabilitacije.

Evaluacija postignutih rezultata u slušnom i govorno – jezičkom razvoju pacijenta

U postoperativnoj mobilnoj rehabilitaciji koja traje jako dugo, vršiće se testiranje cjelokupnog psihofizičkog, slušnog, govorno – jezičkog razvija svaka tri mjeseca. Dobijeni rezultati će biti komparirani sa rezultatima preoperativnog testiranja, koji će dati valjanu procjenu o uspješnosti rehabilitacije po našem modelu i eventualnim propustima. Dakle, osnovni cilj evaluacije je da se ukaže na prednosti koje pruža CI i bržem, efikasnijem i kvalitetnijem procesu razvoja cjelokupne ličnosti, što podrazumijeva potpuni angažman članova stručnog tima. Za ovaj model rehabilitacije stručni tim Centra pristupiće izradi nove baterije testova prilagođene za testiranje djece sa ugrađenim CI, koji će sa svih aspekata pratiti razvoj pacijenta.

 

 

 

Povratak na sadržaj