MOSTOVI BROJ 4

Sadržaj

 MOSTOVI BROJ 5

  MOSTOVI BROJ 6

 MOSTOVI BROJ 7

 MOSTOVI BROJ 8/9

 MOSTOVI BROJ 10

Govor i vaše slušno ošteceno dijete

          Svi znamo šta je govor i s lakoćom prepoznajemo govor od ne-govora. Razlikujemo kada neko plače, pjeva, mrmlja, govori; razlikujemo kada dijete brblja od njegovih prvih korektno izgovorenih riječi. Gotovo svaki čovjek je sposoban prepoznati govor i u nepoznatom jeziku.

          Šta je to što prepoznajemo kao govor? Ima mnogo različitih definicija govora postavljenih od različitih naučnih aspekata a jedan od njih je da je “govor sredstvo komuniciranja” (najpodesnija zvučna ljudska komunikacija oblikovana ritmom rečenica, riječi i slogova). To je komunikacija u kojoj se među sagovornicima razmjenjuje sve ono što donosi informacije u smislu misli, osjećanja, htijenja, maštanja, kreiranja… bez obzira da li je sve to istinito ill lažno, moguće ili nemoguće, korisno ili štetno, iskreno ili neiskreno, lijepo ili ružno.

          Osim govorom, čovjek može na bezbroj drugih načina komunicirati: gestom, pisanjem, pjevanjem, sviranjem, slikanjem, plesom… i tim putem prenositi poruke svom sagovorniku. No i pored tih mogućnosti ljudski govor ostaje najoptimalnije sredstvo komunikacije, jer je najprimjerenije. Za govor čovjeku nisu potrebna pomagala jer sve proizvodi samim svojim organizmom. Čovjek od zraka u kojem živi mijesi govorni zvuk i tako prenosi informaciju. Za govor čovjek nasljeđuje razvijene vanjske govorne organe, slušne organe i centre u mozgu pa je njegov govor ovisan o cjelokupnom njegovom biću i funkcionisanju tih organa. Govoru je svojstveno da bude lak, primjeren čovjeku i svrsi njegove komunikacije. Ako je govorenje teže nego neki drugi oblik komunikacije (gest) govor će izostati kao što je slučaj sa slušno oštećenom djecom.

          Poznato nam je svima da se ne rađamo s govorom već da je to naučena vještina koja je ovisna od psiho-fizičkih sposobnosti individue kao i od socijalne sredine kojoj ta individua pripada. Govor se uči slušanjem i govornim oponašanjem onog što smo čuli. Možemo onda postaviti pitanja: Šta je s govorom djece koja su više ili manje uskraćena za sposobnost slušanja, zbog oštećenja čula sluha? Da li je uopće moguće stvoriti prirodan put učenja govora u slučajevima težih i teških oštećenja sluha?

          Da, moguće je, naročito danas, kada je elektro-akustika dovoljno napredovala da nam pri tome pomogne i pruži pomoć u većoj ili manjoj mjeri, jer sva oštećenja nisu istovjetna. Ona su individualna i razlikuju se od djeteta do djeteta, od osobe do osobe, što nam potvrđuje čak samo i letimičan pogled na AUDIOGRAM koji predstavlja grafičku sliku rezultata slušnog testiranja.

Slike pojedinačnih audiograma:

Audiogram nam pokazuje stepen oštećenja, odnosno gubitka sluha izražen u decibelima (dB). Ako je gubitak sluha djeteta manji od 25 dB odrasli najčešće to ne primjećuju jer se taj gubitak sluha ne reflektuje na govor u izražajnoj mjeri.

          Gubitke sluha od 25 – 50 dB zovemo laganom nagluhošću, govor se razvija gotovo normalno ali dijete često djeluje rastrešeno zbog nemogućnosti slušanja tišeg govora sa veće udaljenosti, zbog čega se brzo zamara i rado isključuje iz slušanja.

          Oštećenja sluha između 51 – 70 dB okolina primjećuje. Dijete čuje ali oslabljeno, ne dovoljno dobro, mada se ponekad ponaša kao da dobro čuje. Sa ovakvim oštećenjem govor djeteta zaostaje pa u dobi do 3 ili 4 godine zbog nekorektnog slušanja savlada samo nekoliko jednostavnih riječi dok je ostali govor nerazgovjetan. Ovaj gubitak sluha (od 51 do 70 dB) nazivamo srednjom nagluhošću. Vrlo je pogodan za rehabilitaciju, naročito ako je pravovremeno dijagnosticiran. Pravilnim rehabilitacijskim postupcima, te uz pomoć elektro-akustičkih pomagala, mada sa usporenim tempom i izvjesnim kašnjenjem mogu se postići sasvim dobri rezultati na govornom planu.

          Gubitak sluha od 71 do 82 dB  nazivamo teškom nagluhošću. S ovakvim oštećenjem sluha dijete nije u mogućnosti da može učiti govor prirodnim putem. Ono nema mogućnosti percipiranja akustičke slike govora putem slušanja pa za razliku od djeteta koje čuje ne ponavlja istovjetne pokrete artikulatorne muskulature u tolikoj mjeri (u periodu ranog djetinjstva – faza brbljanja) da bi ih osmislilo, pa se tokom vremena ti pokreti gube. Ovakav tip gluhoće izaziva nijemost – ALALIJU. Međutim ovo dijete osjeća – čuje svoj vlastiti glas, što je iznimno važno u rehabilitaciji govora teško nagluhe djece.  Putem rehabilitacijskih postupaka u jednom kvalitetnom timskom radu i uz pomoć elektro-akustičkih pomagala uz korištenje slušnih ostataka može se prilično razviti govor. Komunikacija će biti moguća ako dijete gleda u lice sagovornika i koristi pomoć jačeg slušnog aparata te će tako moći razumijevati i govor drugih .

          I posljednju grupu na klasifikacijskoj ljestvici predstavlja gluhoća pod kojom se podrazumijeva oštećenje sluha veće od 92 dB. Ovo dijete ne čuje sebe dok se glasa, a glasa se tipičnim “gluhačkim glasom” mada i ova djeca mogu imati sačuvane one barem najminimalnije ostatke sluha. Prognoze u smislu govornog razvoja kod ove djece ne mogu biti izuzetno optimistične. I sama prognoza razvoja govora zavisi od tih najminimalnijih ostataka sluha i mogućnošću njihovih korištenja u rehabilitaciji govora pod uslovom da u psiho-fizičkom razvoju djeteta nema još nekih pridruženih smetnji koje najčešće nisu rijetke kod teških  slušnih oštećenja.

          Svakako da intenzitet oštećenja sluha nije jedini faktor koji utiče na razvoj govora slušno oštećenog djeteta. Postoje tu i drugi momenti od velikog značaja na govorni razvoj:

-        Samo mjesto oštećenja sluha  može biti različito i značajno za razvoj govora i mogućnosti rehabilitacije. Oštećenja nastala u vanjskom i srednjem dijelu uha zavisno od intenziteta oštećenja uvijek su optimističnija u odnosu na oštećenju u unutarnjem dijelu uha do centra.

-        Od presudne važnosti za razvoj govora je i momenat odnosno vrijeme nastanka gubitka sluha. Velika je razlika u komunikaciji sa djecom koja su se gluha rodila i onih koji su kasnije oglušili pošto se govor razvio, jer se taj govor i dalje zadržava mada samokontrola tog govora slabi pa postaje nejasniji što se može posebnim slušno – govornim vježbama spriječiti i održavati ga na nivou.

Za razvoj govora izuzetno je važno znati kako dijete reaguje na zvučne stimuluse, odnosno kako ono čuje jer će od toga zavisiti slušna i govorna rehabilitacija.

          Kao što je rečeno, period oštećenja sluha je izuzetno važan momenat za rehabilitaciju. Srećom, roditelji svoja prva testiranja djeteta usmjeravaju ka vidu i sluhu. Pažljivo posmatraju kako dijete pogledom prati zbivanja u prostoru i ono što je u ovom momentu za nas važnije, kako dijete reaguje na zvukove u prostoru (lupanje vratima, udaranje, suštanje, muzika…).

Treba napomenuti da čak i gluhorođena djeca nisu bezglasna. I ona plaču i plačem ispoljavaju stanovita nezadovoljstva, ako mokra, gladna, nezadovoljna. Prve uočljive razlike između gluhog djeteta i čujućeg mogu se primijetiti oko petog, šestog mjeseca starosti. To je period brbljanja, kada zdrava beba zbog ugode i dobrog raspoloženja u igri ponavlja slogove u ritmu “ba-ba-ba, ma-ma-ma, ta-ta-ta”.  Tu počinje zastoj na govornom planu kod slušno oštećenog djeteta, zbog nedostatka slušne kontrole. Ono se ne igra svojim govornim organima proizvodeći raznolike zvukove jer ih ne može slušno kontrolirati i uživati u ugodi koju mu ta igra donosi. Brižni roditelji ovakve situacije neće nipodaštavati. Dovoljno je da se u vama pojavi samo sumnja na probleme sa sluhom i da to bude razlog da se pravovremeno posavjetujete sa audiologom, otorinolaringologom ili audiorehabilitatorom koji će izvršiti detaljna testiranja i uputiti vas u ono što treba dalje poduzeti. Mislim da ne treba naglašavati važnost što ranije rehabilitacije posebno u slučajevima ozbiljnih slušnih gubitaka. Osim toga sami roditelji koji su svjesni slušnog gubitka svog djeteta mogu svojim pravilnim postupcima mnogo doprinijeti smanjenju posljedica tog gubitka naročito na planu govora.

surdopedagog – logoped

prof. Borica Pavela

Povratak na sadržaj