Glasilo Saveza udruženja građana oštećenog sluha i govora BiH

 

 MOSTOVI BROJ 4

Sadržaj

 

 MOSTOVI BROJ 5

  MOSTOVI BROJ 6

 MOSTOVI BROJ 7

 MOSTOVI BROJ 8/9

 MOSTOVI BROJ 10

 

 

 

 

 

       Neonatalni skrining sluha

 

Skrining sluha kod novorođenih beba na Ginekološko-akušerskom odsjeku Opće bolnice u Sarajevu

Uvod

Neonatalni skrining sluha ima za cilj da identifikuje oštećenje sluha kod novorođenčeta. Nneidentifikovani i netretirani rani gubitak sluha kod novorođenčadi uzrokuje govorno-jezički deficit i spoznajne, intelektualne, emicionalne i psihosocijalne hendikepe.

Slijedeća stanja (odnosno riziko faktori) mogu biti udružena sa oštećenjem sluha:

·       porodična istorija o oštećenju sluha

·       porođajna težina ispod 1500 grama

·       teška asfikcija (Apgar 0 – 3)

·       oboljenja mozga (bakterijska, virusna)

·       kongenitalna infekcija (rubeola, herpes, sifilis)

·       kraniofacijalne anomalije

·       hiperbilirubinemija

·       RDS

·       Duži boravak na intezivnoj njezi

·       Retrolentalna fibroplazija

Naročito je koristan u malim, homogenim populacijama. Lako izvodiv, koristan, opravdan, neinvazivan, baziran je na kratkotrajnom provociranju otoakustičke emisije.

 

Metode rada

Najidealnije je testiranje obaviti u bolnici (porodilištu, pedijatrijskoj klinici) odnosno ordinaciji pedijatra. Neonatalni skrining sluha je specifićna, brza metoda i laka za primjenu. Pedijatrijski slušni skriner može emitovati četiri audio frekvencije: 500, 1000, 2000 i 4000 Herca (Hz) proizvodeći različite tonove. Postoji, također i sedam pozicija rangiranih u deset decibel (dB) koraka u rasponu od 30 do 90 dB. Na obrazac – audiogram se bilježe »odgovori« koje beba »daje« prilikom testiranja.

Pri testiranju u porodilištu je veoma značajan ambijent i nivo buke. Idealno bi bilo da je soba za testiranje tiha. Bebu posmatrati i poslije stimulusa. Uzeti u obzir i stepen uzbuđenja. Bebu ispitivati između lakog sna i tihog buđenja, kada su kapci napola spušteni (kod mlađe bebe), odnosno u fazi odmaranja nakon hranjenja.

Što je zvuk mani informacija je bolja.

U porodilištu je najbolje test izvoditi na frekvencijama od 2000-4000 Hz na nivoima od 80 do 90 dB ili niže ako buka u prostoriji to dozvoljava. Dvije navedene frekvencije se preporučuju jer se manje »sukobljavaju« sa bukom u sobi u odnosu na niže frekvencije. Dobro bi bilo naći i ubilježiti najniži nivo na kojem se dobije »odgovor«.

Zvučni signal djeluje tri sekunde, obostrano. Normalno dijete prestaje reagovati nakon nekoliko ponovljenih stimulusa. Ako je potrebno uraditi novi test to se čini nakon 15 minuta.

Dakle, nakon izlaganja djeteta zvuku posmatramo ponašanje, odnosno reakcije djeteta (mogući su razni odgovori). Najčešće reakcije djeteta su: treptaj okom, micanje tijela, sisanje, plač, pokret glave, pokret rukom.

 

Rezultati rada

U Općoj bolnici Sarajevo, Odsjek za ginekologiju i akušerstvo je neonatalni skrining sluha primijenjen kod 680 djece u periodu od 04.12.2000. do 08.06.2001. godine. Djeca su izlagana obostrano zvučnom stimulusu, prema uputstvu u prvom danu života. Radilo se mahom o terminskoj novorođenčadi. Rezultat je bio u 100% slučajeva pozitivan, znači sva djeca su na određeni način reagovala na zvučni stimulus. Relativno manji broj djece i njihove reakcije su podrobnije razmatrani (51).

·       86,27% (44) je reagovalo na zvuk frekvencije 1000 Hz i 60 dB

·       daleko najčešći »odgovor« djece je bio u vidu treptaja okom 70,58% (36)

·       1,96% (1) djece je reagovalo u vidu pokreta sisanja

·       isti procenat 1,96% dao je »odgovor« okretanjem glave

·       udruženu reakciju treptaj okom plus pokreti sisanja našli smo u 17,64%-9

·       na zvučni stimulus 3,96% (2) djece je trepnulo okom i istovremeno okrenulo glavu

·       »odgovor« u vidu istovremenog treptaja okom, pokreta sisanja i okretanje glave »dalo« je 1,96% (1) djece

·       sasvim rijetko djeca reaguju vriskom.

 

Diskusija

Zahvaljujući prednostima pedijatrijskog slušnog skrinera moguće je testiranje cijele populacije novorođene djece a ne samo one koja pripadaju skupini visokog rizika.

Učestalost urođenog oštećenja sluha se kreće između 1 i 3 na 1000 rođenih. Ukoliko se oštećenje otkrije do šestog mjeseca i adekvatno tretira dijete se ne razlikuje od svojih vršnjaka zdavog sluha.

U tretmanu oštećenja sluha najpreporučljiviji je timski rad neonatologa, pedijatara, otorinolaringologa, audiologa.

Navedeni neonatalni slušni skrining kod svake novorođene bebe se u svijetu primjenjuje od 1993. godine.

Neidentifikovan i netretiran rani gubitak sluha novorođenog djeteta se ogleda u poljedicama na govor, učenje jezika, komunikaciju, spoznajne sposobnosti.

Test je, dakle, koristan i opravda kao indikator frekvence bolesti, tačnosti skrining testa, sposobnosti obezbijeđenja rane intervencije, poboljšanja posljedica, smanjenja troškova eventualnih budućih intervencija.

 

Zaključak

Neonatalni skrining sluha ima za cilj da identifikuje oštećenje sluha kod novorođenčeta. Zahvaljujući njegovim prednostima moguće je testiranje cijele populacije novorođene djece.

Idealno bi bilo kada bi pedijatrijski slušni skriner posjedovali i koristili pedijatri u pedijatrijskim bolnicama, posebno na intezivnoj njezi gdje se hospitalizira najviše djece sa riziko faktorima.

Značajno je da se navedeni tekst može primijeniti i za testiranje retardiranih osoba kao i drugih kod kojih je nemoguće na uobičajen način testirati sluh u bilo kojoj starosnoj dobi.

 

Dr Jadranka Milišić i

Dr Jasmina Gutić

 

 

              

 

 

Povratak na sadržaj