Glasilo Saveza udruženja građana oštećenog sluha i govora BiH

 

 MOSTOVI BROJ 4

 

 MOSTOVI BROJ 5

Sadržaj

Saradnici u ovom broju

  MOSTOVI BROJ 6

 MOSTOVI BROJ 7

 MOSTOVI BROJ 8/9

 MOSTOVI BROJ 10

 

 

 

“Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti osoba sa invaliditetom” i njihova primjena u Bosni i Hercegovini

  

PRAKTIČNA PRIMJENA "STANDARDNIH PRAVILA ZA IZJEDNACAVANJE MOGUCNOSTI OSOBA SA INVALIDITETOM"

 

Najveći broj predstavnika Organizacija osoba sa invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj već je imao priliku upoznati se sa sadržajem "Standardnih pravila". Jasnoću odredaba "Standardnih pravila", borci za novi društveni položaj osoba sa invaliditetom koriste kao snažan argument za zahtjeve upućene predstavnicima institucija vlasti, te kao standard za kreiranje dugoročnih strategija u borbi za prava osoba sa invaliditetom.

Ali, nažalost, za najveći broj predstavnika institucija vlasti na svim nivoima, te predstavnika ostalih institucija zajednice, "Standardna pravila" su potpuna nepoznanica.

Zasluga za ovakvo stanje pripada i jednoj i drugoj strani, i organizacijama osoba sa invaliditetom i institucijama vlasti. Čini se da Organizacije osoba sa invaliditetom još uvijek nisu postale svjesne značaja "Standardnih pravila" i potrebe organizovanja sveobuhvatnih i zajedničkih aktivnosti njihovog promovisanja i nastojanja da od države budu prihvaćena kao temeljni akt za kreiranje politike u oblasti invalidnosti. S druge strane, čini se da kod predstavnika institucija vlasti načelno postoji razumijevanje za težinu pozicije osoba sa invaliditetom u društvu, ali niti ima dovoljno resursa, niti kvalitetnih ideja kako bi se taj položaj promijenio na bolje. Smjernice koje nude "Standardna pravila" državnim institucijama, u slucaju da "Pravila" budu prihvaćena u formi obavezujućeg akta, proizvele bi toliko obaveza da se sa skoro stopostotnom sigurnošću može ustvrditi da je to jedan od ključnih razloga da "Standardna pravila" još uvijek ne koriste kao kvalitetnu osnovu za kreiranje politike u oblasti invalidnosti ni u mnogo razvijenijim društvima nego što je Bosansko-hercegovačko.

Iz svega navedenog dalo bi se zaključiti da je organizator ovog savjetovanja imao potpuno pravo kad je "temu" uvrstio u radni raspored.

 

STVARANJE MINIMALNIH PREDUSLOVA ZA PRAKTICNU PRIMJENU

 Kako bi bilo osigurano pravilno razumijevanje novog pristupa pitanjima osoba sa invaliditetom ponuđenog u "Standardnim pravilima", te kako bi bilo osigurano kontinuirano poštovanje odredbi koje "Pravila" sadržavaju, kako od vladinih i nevladinih organizacija tako i od strane organizacija osoba sa invaliditetom i pojedinaca, neophodno je prije svega:

 

a) Tekst "Standardnih pravila o izjednacavanju mogucnosti za osobe sa invaliditetom" učiniti dostupnim najširem krugu zainteresovanih organizacija i pojedinaca. Ovim se podrazumijeva i dostupnost u smislu korištenja specijalnih tehnika u svrhu obezbjeđivanja dostupnosti odredjenim grupama osoba sa invaliditetom (slijepi, slabovidni, gluhi i nagluhi i dr.)

b) Organizovanjem javnih promocija, okruglih stolova, te drugih načina približavanja sadržaja "Pravila" najširem krugu zainteresovanih organizacija i pojedinaca, razviti svijest o vrijednosti rješenja ponuđenih u "Pravilima", te podstaći primjenu istih kako u traženju odgovora na probleme osoba sa invaliditetom, tako i u kreiranju odnosa osobe sa invaliditetom prema sopstvenoj invalidnosti.

c) Neophodno je animirati Organizacije osoba sa invaliditetom, da izvrše odlučujući pritisak na institucije vlasti u svrhu prihvatanja "Standardnih pravila" i njihovim proglašavanjem za akt koji ima snagu Ustava, a što bi dovelo do obaveze za sve da takav akt poštuju i da na rješenjima koja on nudi budu bazirane sve aktivnosti organizacija i pojedinaca koje za cilj imaju poboljšavanje društvenog statusa osoba sa invaliditetom.

  

Ako bi barem gornji preduslovi bili obezbijeđeni, mogućnost korištenja "Standardnih pravila" u svakodnevnoj borbi za prava osoba sa invaliditetom bila bi znatno olakšana.

 

PRAKTIČNA PRIMJENA, IDEJE ZA RAZMIŠLJANJE

 

Ideje za praktičnu primjenu "Standardnih pravila" nije teško pronaći obzirom na sveobuhvatnost sadrzaja Pravila, s jedne, i izuzetno mnogo neriješenih pitanja, a koja su od vitalnog interesa za ravnopravan život osoba s invaliditetom s druge strane.

Sadržaj "Standardnih pravila" podijeljen je na četiri tematske cjeline:

U prvoj tematskoj cjelini (Pravilo 1. do 4.) govori se o preduslovima koje je neophodno obezbijediti da bi se stvorili minimalni uslovi za ravnopravno sudjelovanje osoba sa invaliditetom u životu zajednice.

U drugoj tematskoj cjelini (Pravilo 5. do 12.) govori se o najznačajnijim područjima ostvarivanja ravnopravnosti.

Treća tematska cjelina (Pravilo 13. do 22.) govori o najbitnijim mjerama za primjenu Pravila.

Sastavni dio Pravila čini i mehanizam za međunarodni nadzor i kontrolu primjene Pravila, te određivanje uloge "Specijalnog reportera UN za nadzor nad primjenom Pravila.

Kratkoca vremena predvidjenog za svako pojedino izlaganje ne dopušta detaljnu analizu mogućnosti primjene te ćemo se ograničiti samo na neke, po našem mišljenju bitne odredbe sadržane u Pravilima.

 

I

 "Standardna pravila" nude potpuno novi pristup u kreiranju odnosa prema problemu invalidnosti. Za razliku od dosadašnjeg pristupa koji je primjenjivan u zemljama bivše Jugoslavije, a u kojem je osoba sa invaliditetom čitavim nizom rjesenja, bilo da ih je obezbjeđivala država, ili su ih obezbjeđivale organizacije osoba sa invaliditetom, stimulisana da bude uglavnom pasivan korisnik beneficija, "Pravila" sugerišu traženje takvih rješenja u kojima će osoba sa invaliditetom biti aktivni ravnopravan član zajednice koji učestvuje u kreiranju politike prema invalidnosti, te spreman da preuzme potpunu kontrolu i odgovornost za sopstveni život. Promjena svijesti o ulozi i pravim vrijednostima i mogućnostima osoba sa invaliditetom, koji bi kao ravnopravni - jednaki sa ostalim članovima zajednice trebali sudjelovati u stvaranju ravnopravnog i humanog društva, prvi je, a zacijelo i najteži zadatak kako za organizacije osoba sa invaliditetom, tako i za pretstavnike državnih, obrazovnih, zdravstvenih, kulturnih, sportsko-rekreativnih i drugih zainteresovanih institucija i pojedinaca. I u tekstu "Pravila" promjena svijesti u odnosu prema pitanjima invalidnosti zauzima ključno mjesto, a od rezultata uticanja na promjenu svijesti u najvećoj mjeri zavisiti će i uspješnost ostvarivanja promjena u svim segmentima života zajednice, a vezanim za problematiku osoba sa invaliditetom.

Bez razvoja službi zdravstvene zaštite, službi za rehabilitaciju i drugih pomoćnih službi nezamislivo je uključivanje osoba sa invaliditetom u život zajednice pod približno jednakim uslovima koje imaju ostali građani.

 

II

U Pravilima su obrađena najbitnija područja za ostvarivanje ravnopravnosti: pristupačnost, vaspitanje i obrazovanje, zapošljavanje, izdržavanje od prihoda i socijalna sigurnost, porodični život i lični integritet, kultura, sport i rekreacija i religija.

Najveći broj aktivista Udruženja za osobe sa invaliditetom ima ogromna iskustva u radu da poboljša stanje u nekoj od gore navedenih oblasti. Ono što mi sugerišemo, a na neki način je u gornjem tekstu već pomenuto, je da organizacije osoba sa invaliditetom i osobe sa invaliditetom pojedinačno, trebaju početi graditi potpuno drugi odnos prema pitanju invalidnosti i učiti ostale članove zajednice da taj odnos prema osobama sa invaliditetom bude prihvaćen.

Pitanje pristupa određenim službama, ili ravnopravnog učestvovanja u pojedinim aktivnostima zajednice, za osobe sa invaliditetom nije nikako dokazivanje ličnih vrijednosti, već pitanje ljudskih prava.

 

III

U Pravilima od 13. do 22. nabrojane su obaveze država koje će osigurati mjere koje garantuju ravnopravnost pojedincima sa invaliditetom. Naročito je naglašena obaveza drzava da kreiranjem zakonskih rješenja, ekonomske politike, te stvaranja uslova za potpunu uključenost organizacija za osobe sa invaliditetom u kreiranje ukupne politike u oblasti invalidnosti, budu zaštićeni vitalni interesi i zagarantovani uslovi za puno i ravnopravno sudjelovanje osoba sa invaliditetom u svim oblastima života, a pod približno jednakim uslovima koje imaju ostali građani.

 

IV

Pored obaveza koje se sugerišu državama, Ujedinjene Nacije su kreirale i međunarodni mehanizam za praćenje primjene Pravila, te izvještavanje Generalnog sekretara o stanju osoba sa invaliditetom u pojedinim zemljama. Bent Lingkvist (i sam osoba sa invaliditetom - potpuno slijepi covjek iz Svedske) specijalni je izvjestilac UN o primjeni Pravila i položaju osoba sa invaliditetom u pojedinim zemljama.

 

Poslijeratno vrijeme u Bosni i Hercegovini donijelo je promjene koje osobe sa invaliditetom stavljaju u jedan od najnezavidnijih položaja određene grupe stanovnika u društvu. Najveći broj predratnih oblika potpore i zaštite novim je zakonskim rješenjima ili u potpunosti ukinut ili u tolikoj mjeri reduciran da je praktično stanje skoro jednako onome kad zaštite uopšte nema. Takvo stanje osoba sa invaliditetom obavezuje, prije svega organizacije osoba sa invaliditetom, a potom i sve druge institucije i pojedince koji su odgovorni za regulisanje životnih uslova u društvu, na potpunu mobilnost i pronalaženje mogućnosti da stanje osoba sa invaliditetom čim prije bude promijenjeno, na bolje naravno. Usvajanje Standardnih Pravila za izjednačavanje mogućnosti osoba sa invaliditetom, i od organizacija za osobe sa invaliditetom i od strane država kao baznog dokumenta na čijim rješenjima će se temeljiti ukupna politika u oblasti invalidnosti treba biti prvi cilj kome ćemo težiti.

Znajuci da određena pitanja ne mogu čekati usvajanje Standardnih Pravila, organizacije osoba sa invaliditetom trebaju i prije prihvaćanja cjelokupnog akta odredbe koje se mogu primijeniti na svaku pojedinačnu oblast dosljedno propagirati kao standard ispod kojeg je svako rješenje neprihvatljivo. Takvo nastojanje biće argument koji pokazuje neophodnost prihvatanja rješenja ponuđenih u Standardnim Pravilima.

Drugi načini primjene u mnogome ce zavisiti od inventivnosti osoba koje će Pravila koristiti kao sredstvo borbe za promjenu društvene pozicije osoba sa invaliditetom.

 

                              Suad Zahirović, Lotos, Tuzla

 

Povratak na sadržaj