MOSTOVI BROJ 4

 MOSTOVI BROJ 5

Sadržaj

Saradnici u ovom broju

  MOSTOVI BROJ 6

 MOSTOVI BROJ 7

 MOSTOVI BROJ 8/9

 MOSTOVI BROJ 10

Tinitus – Harmonija u uhu. Zadovoljstvo u životu.

Naučite kako da se nosite sa hroničnim tinitusom

Informacije i praktični savjeti za one koji pate od hroničnog tinitusa i za one koji bi željeli znati više o time

Tinitus – zujanje u uhu ili više od tog?

Tinitus se javlja u mnogim formama. Kakakteriše ga pojavljivanje zvukova u uhu a koji ne dolaze od vanjskog izvora zvuka. To znači da se stalno čuju dosadni zvukovi, ali bez odgovarajućeg podražaja. Neki ljudi ljudi jednostavno ne mogu isključiti svoju pažnju od toga, naprotiv fokusiraju se na te zvukove.

Tinitus je medicinski izraz za prijem zvukova bez odgovarajućeg spoljnog izvora tih zvukova. Ti zvukovi se često opisuju kao zvonjenje, zujanje, treperenje ili brujanje. Ova “buka” može uticati na vas tako da budete vrlo jako svjesni njenog postojanja, tako da osjećaj prijema tog zvuka postaje vrlo dominantan. U ovakvom stanju se može značajno umanjiti osjećaj da ste dobro i time narušiti kvalitet života. Medicina u ovakvom slučaju kaže da se radi o dekompenziranom tinitusu.

Mnogo je nagovještaja da u većini slučajeva tinitus zapravo počinje u unutrašnjem uhu. U stvari, sa pristupom impresije zvuka koji stiže u vaše uho svake minute, uvijek će biti nekih povremenih “pogrešnih” informacija, koja se prenose auditornim putem do mozga što izaziva povratni efekat prijema virtualnog zvuka u mozgu. Većina nas poznaje trenutačne i ograničene epizode tinitusa (“Koje mi uho zvoni?”). Ukoliko originalna “pogrešna” informacija potraje i možda se podudari sa velikom dozom svjesnosti o njenoj pojavi, onda će se konstantno aktivirati senzoneuralni krug sve dok se unutrašnji povratni mehanizam sam ne razvije i nastavi ponavljati lažnu informaciju, čak i kada originalni uzrok nestane.

Ultimativno, tinitus postaje fenomen lociran u mozgu. Tada govorimo o “centralizovanom zvuku”. Tek nedavno je naučno dokazano da je to mehanizamo tinitusa. U ovom kontekstu, interesantno znati da će bilo koja normalno čujuća osoba iskusiti nešto kao tinitus unutar zvučno izolovane komore. Tako se može zaključiti da je tinitus u stvari manifestacija nekog oblika osnovnih aktivnosti unutar našeg auditornog sistema, koji se u normalnim okolnostima ne primjećuje, jer mu je nivo prenizak. Samo onda kada pridobije našu auditornu svjesnost tinitus postaje problem.

Osjecate li tinitus? Preporucujemo idite doktoru!

          U slučajevima akutnog tinitusa, naročito kada je udružen sa stalnim gubitkom sluha, morate se posavjetovati sa ljekarom. Ljekar mora isključiti bilo koji dublji ili ozbiljniji problem. Cilj terpaije je da se spriječi da akutni tinitus pređe u hronični. Danas poznajemo mnoge slučajeve akutnog tinitusa.

          Ukoliko se specifićan uzrok tinitusa i/ili gubitka sluha ne može identifikovati, tretman će se sastojati od generalnih mjera da se poboljša cirkulacija krvi i dotok kisika u tkivo. vrlo često će ovo pomoći da se smanji stepen tinitusa ili će čak iščeznuti.

Uporan i dosadan: hronicni tinitus

          Ukoliko tinitus koji se tek pojavio, ne nestaje nego traje više od 6 mjeseci, nazivamo ga hroničnim. Dijagnoza “hronični tinitus” traži određeni rad na dijagnosticiranju, uključujući ispitivanje od strane ORL specijaliste, kao i neurologa i oropeda. Mogući uzroci mogu uključiti oštećenja unutrašnjeg uha (npr. djelimično gubljenje sluha zbog starosti, iznenadan gubitak sluha – tzv. Menierev sindrom, itd). Moramo pomenuti i različite internističke slučajeve kao što su šećerna bolest, visok krvni pritisak, poremećaj metabolizma i sl. Hronični tinitus nije bolest uha, nego u stvari percepcija uznemirujućeg zvuka unutar mozga.

Tinitus izazvan oštecenjem u unutrašnjem uhu…

           Najčešće,  hronični tinitus nastaje uslijed nekih oštećenja u unutrašnjem uhu. Tipičan primjer je tinitus izazvan traumom buke (eksplozija, pucanj iz vatrenog oružja, petarde, disko, rok koncerti). Vrlo česti slučajevi su oštećenja ćelija dlačica u kohlei (hair cells). Mnogi pacijenti osječaju da “njihov lični” tinitus je zvuk centriran oko frekvencija njihovog oštećenja sluha, u prelaznoj  zoni između normalno sluha i gubitka sluha.

ili slab prijem u mozgu?

          Čak vrlo često neki stepen oštećenja sluha označava i početak tinitusa. Hronični tinitus je proces koji se pogoršava sam po sebi. Hronični tinitus definitivno nije izazvan signalima koje unutrašnje uho šalje ka mozgu. Ovo je potvrđeno time što presijecanje akustičnog nerva ne eliminiše tinitus – procedura koja je izvedena na nekim osobama u stanju dubokog rastojstva i koja ih je ostavila totalno gluhim, ali nažalost nije im odstranila tinitus. Ovo još više potvrđuje i indicira da je riječ o procesu koji se odvija u samom mozgu. Znači da poslije nekog vremena, mozak sam po sebi prouzrokuje povećanu pažnju i koncentrisanost na tinitus, instališući zatvoreni povratni krug. Tinitus nije ono što smo čuli nego iskusili.

Da li se tinitus može mjeriti?

          Jedan od prvih koraka koje će preduzeti doktor – audiolog je snimanje audiograma. Ukoliko je tinitus udružen sa nekim oblikom oštećenja sluha, tada je individualna frekvencija tinitusa veoma često locirana u tranzitnu zonu između normalnog sluha i gubitka sluha. Međutim, često je audiogram ljudi koji pate od tinitusa uredan i ne pokazuje ništa neuobičajeno.

Može li se dokazati postojanje tinitusa?

          Neki specifični oblici tinitusa su bazirani na vaskularnim anomalijama, gdje se tinitus može registrovati mikrofonom i može biti čujan i za druge. Često se ovaj tip tinitusa “slaže” sa pulsom. Ovakva forma se naziva “objektivni tinitus”.

          U drugim slučajevima odgovor na postavljeno pitanje je – ne. Kao što je prethodno rečeno, možemo nekad iz audiograma odrediti gdje bi frekvencija tinitusa mogla biti, ali ne i da li neko stvarno ima tinitus ili ne. Mnogi ljudi sa oštećenim sluhom nemaju tinitus. Trenutno ne postoji metoda koja bi potvrdila ili opovrgla postojanje tinitusa na individualnoj osnovi, i na nesreću nema načina kojim se može postići da vaš tinitus čuju i drugi. Tinitus je nedostatak koji jedino vi možete iskusiti, ako ga imate. Dosta tužno, ali to vodi do nerazumijevanja vašeg problema kod ostalih ljudi i dosta često je izvor nesporazuma sa njima.

Mjerenje tinitusa

          Uz pomoć audiograma može se pokušati izmjeriti individualni slučaj frekvencije tinitusa i jačina. Ovo se radi puštanjem upoređujućih zvukova sve dok ispitanik ne kaže da li se slažu. Takvo mjerenje, međutim, nije objektivno, nego je bazirano na nečijoj subjektivnoj procjeni. Saradnja mora biti iskrena, reproduktivna tačnost veoma visoka i unutar voma malog ranga odstupanja. Takvi testovi Takvi testovi daju nam dobru sliku jačine tinitusa koju testirana osoba stvarno osjeća. Mjerenja su pokazala, što je vrlo interesantno, da su mnogi koji pate od tinitusa čak registrovali najmanje promjene jačine tinitusa, obično poslije sportskih ili drugih fizičkih aktivnosti. Izmjerene promjene jačine su bile u rangu od samo nekoliko dB (osobe sa normalnim sluhom bi ih teško razlikovale), ali ljudi koji pate od tinitusa su ih opisali kao “zanačajne”. Ovo potvrđuje kolika je svjesnost  i osjetljivost ljudi prema njihovom tinitusu.

Pa, koliko je glasan tinitus?

          Odgovor na ovo pitanje će vas iznenaditi – tinitus je uvijek veoma tih zvuk, poput zvuk šuštanja lišća na drvetu. Tinitus je slabo čujan zvuk, samo nešto malo iznad praga ljudske mogućnosti da čuju. Obično, on je između 5 i 15 dB. To je stvarno “zvuk tišine” ali mnogi koji pate od toga misle o njemu kao o “vozu koji tutnji kroz njihovu glavu”!

          Poređenja radi – 10 dB označava “buku” skoro mirnog drveća u šumi. Zvuk gutanja se može lahko čuti (30 dB) i tačko je 10 puta jači od jačine tinitusa (ali na gutanje ne obraćamo pažnju pa ne čujemo sebe dok gutamo, kao i dok dišemo osim ako ne odlučimo da to aktivno osluškujemo).

Svi doživljavaju “svoj” tinitus na drugi nacin

          Pošto se jačina tinitusa ne može izmjeriti objektivno, teško je uporediti dva slučaja međusobno. Individualna iskustva se razlikuju veoma mnogo. Mjerenja  pokazuju da je tinitus veoma tih zvuk, u rangu od 10 do 15 dB u 80% slučajeva ljudi pate od tinitusa. Oni su ga opisali kao prilično glasan, navikli su se na njega i nemaju negativno iskustvo u vezi s njim, dok preostalih 20% će dati sve vrste opisa, od iritirajućeg do nepodnošljivog. Nekoliko nesretnika su došli do toga da ne mogu spavati, koncentricani su neprekidno na zvuk i ne mogu više uživati u životu. On im bitno narušava kvalitet života.

Tinitus uvijek ostaje tih…

          Izmjerena jačina se neće mijenjati, osim u rijetkim slučajevima progresivnog gubitka sluha. Promjene u toku dana često zavise od aktivnosti i unutar su veoma uskog ranga. Tinitus će ostati uvijek veoma tih zvuk. Iako postaje glasniji u vašoj individualnoj percepciji, djelimično će ovisiti od lične strategije koju ćete izabrati da se borite sa tinitusom.

… čak i onda kad mislite da postaje glasniji

          Jačina nečijeg tinitusa je stvarno zavisna od situacije. Mnogi ljudi tvrde da ga zijevanje i žvakanje utišavaju, dok poslije fizičkih napora kao što su sport ili duga vožnja automobilom, postaje glasniji. Ma o kakvim se promjenama radi, nivo  jačine tinitusa se obično vrati na prijašnji “normalni nivo”.

Ima li pomoci kod tinitusa?

             Ne postoji pravi lijek ili terapija ukoliko patite od tinitusa. Ipak, postoje načini koji vam mogu pomoći da se nosite s njim. Postoji tretman koji je baziran na tzv. “Neurofiziološkom metodu prema prof. Jastrebovu (SAD)” koji je razvijen u SAD i Engleskoj, i njegova primjena u različitim zemljaba je bila vrlo uspješna. Oko 70% osoba koje pate od tinitusa, i koje su podvrgnute ovom tretmanu, tvrde da je u njihovom slučaju postignut značajan napredak. Cilj je “naučiti” kako da zvuk tinitusa ne bude tako intenzivan, manje se fokusirati na njega vježbom, zanemariti ga koliko je to moguće – jednom riječju navići se na njega.

          Elektronska pomagala koja su se ranije koristila u tretmanima protiv tinitusa, “tinitus maskersi”, nisu se pokazala uspješnim. Njima se pokušavalo da se prijatnijim zvukom, čak i glasnijim “maskira” iritirajući zvuk tinitusa. Nisu postigli željene efekte. Danas se preporučuju tzv. TCI, instrumenti koji kontrolišu tinitus, i koji izgledom podsjećaju na slušne aparate. Ovi instrumenti proizvode ugodne zvukove koji gode pacijentu (npr. zvuk okeana). Umjesto da čujemo samo jedan zvuk, zvuk tinitusa, mi čujemo drugi koji nam se dopada, i zbog toga se ovaj zvuk koji proizvodi TCI naziva “terapeutskom bukom”.

          Ako je tinitus udružen sa slušnim oštećenjem nabavite slušni aparat koji ima dodatnu terapeutsku funkciju za borbu sa tinitusom.

Tinitus – cak su ga i stari egipcani poznavali

          Najstariji pisani dokumenti u kojima se spominje tinitus stari su oko 3.500 godina i potiču iz drevnog Egipta. Poznato je preko 20 raznih recepata i mnoštvo tretmana tinitusa iz Babilona. Opširni dokumenti o tinitusu su pronađeni u Indiji, Arabiji, Perziji, Grčkoj i Rimu. Riječ tinitus potiče od latinske riječi “Tinnire” (=zvonjenje).

          Stari Grci su  bili prvi koji su kao tretman predlagali “maskiranje”. Paracelsus (oko 1.500. godine) bio je prvi dokumenat koji je govorio o tome da tinitus može uzrokovati pretjerana buka (“… kao stotine pušaka”). Očito, ovo ne datira mnogo nakon izuma vatrenog oružja. 

          Oko 1.800. godine rađeni su prvi eksperimenti koji su tretirali tinitus električnom strujom. Volta (izumitelj baterije) priključio je dvije elektrode u oba svoja uha i izjavio je da je čuo “bang” kao da je nešto puklo. Više nikad nije ponovio ovaj eksperiment. Drugi su kopirali ovu metodu sa velikim entuzijazmom (vjerovatno ne na vlastitim ušima). Čak i je Betoven, koji je bio skoro gluh i teško patio od tinitusa, bio zainteresiran za ovaj tretman. Ali entuzijazam se ugasio onako brzo kako se i pojavio jer tretman nije postizao ubjedljive rezultate.

I poznati pate od tinitusa

           Među poznatim istorijskim ličnostima koje su patile od tinitusa bili su Martin Luter, Žan Žak Ruso, Ludvig van Betoven i Bedrih Smetana (poznati češki kompozitor). Također i poznata pjevačica i glumica, Barbara Strejsend, koja je osnovala tinitus-fondaciju, i glumac Viljem Šatner, poznat kao “kapetan Kirk” (Zvjezdane staze).

          Kao i Betoven, i Smetana je bio skoro gluh, ali za razliku od Betovena on se sa svojim tinitusom pokušavao boriti svojom muzikom. Betoven je poznat po riječima: “Moje uši bez prestanka zuje i bruje, dan i noć. Zaista mogu reći da sam zbog toga proveo život u muci i bijedi”.

Tinitus u svakodnevnim aktivnostima

1.   Naučite živjeti sa tinitusom

Sa tinitusom možete raditi sve što ste ranije radili u životu. Uživajte u slobodnom vremenu, bavite se stvarima koje vas interesuju, vodite ispunjen život.

Ne povlačite se u sebe!

Izbjegavajte pretjeranu buku.

Ako vam je sluh oštećen – nabavite slušni aparat!

2.   Šta možete uciniti da poboljšate svoj tinitus

     Izbjegavajte tišinu.

     Otkrijte bogatstvo zvukova u svom svakodnevnom životu.

     Aktivno osluškujte zvukove svoje okoline i uživajte u njima.

     Ako imate dekompenzirani tinitus – nosite TCI.

Ukoliko stupite u kontakt sa drugima koji pate od tinitusa, formirajte grupu za samopomoć.

     Naučite da se opustite i živite razumno.

3.   Koristite slušalice samo u slucaju kada imate zdrav sluh

4.  Muzika nece pogoršati vaš tinitus i ucinice da se dobro osjecate. Ako svirate na nekom muzickom instrumentu, to nece imati fizickog uticaja na vaš tinitus

5.  Uživajte u ritmu, slijedite cupkanje – ali izbjegavajte besmisleno lupkanje

          Ako uživate da idete na koncerte, u bioskop ili disko, i dalje to radite. 

          Samo izbjegavajte zaista pretjeranu buku.

6.   Ostavite svoj TCI na obali!

     Ako volite plivati ili roniti – uživajte! Ne zaboravite skinuti svoj TCI!

7.   Dotaknite nebo

Tinitus vas neće spriječiti da putujete bilo gdje, uključujući putovanje avionom.

8.   Nastavite se baviti sportom

Mnogi ljudi tvrde da njihov tinitus postaje glasniji za vrijeme i poslije bavljenja sportom ili nekim drugim fizičkim aktivnostima. Ali vi sada znate da je to prolazno, trenutačno, i da se time vaš tinitus neće pogoršati. Čak ni vjetar u vašem uhu dok vozite bicikl, neće pogoršati vaš tinitus. Naročito preporučujemo svaku aktivnost koja će obogatiti vaš život.

9.   Postoji dijeta za sve – osim za tinitus

Naravno, zvuči loše… I pored toga dajemo vam doktorski savjet: s alkoholom umjereno, a nikotin izbacite.

Gdje pronaći pomoć – korisna literatura

Potražite slijedeće WEB stranice na internetu ako želite saznati više o ovoj temi:

• www.tinnitus.org.uk (The British Tinnitus Association – BTA)

• www.rnid.org.uk (The Royal National Deaf Institution, RNID)

• www.ucl.ac.uk/library/RNID/tinn.htm (The Royal National Throat, Nose & Ear)

• www.hearing.siemens.de (Siemens)

Izvor: Brošura Tinnitus, Harmony in the Ear, Joy in Life

Izdavač Siemens Audiologische Tecnik Erlangen

Povratak na sadržaj