Glasilo Saveza udruženja građana oštećenog sluha i govora BiH

 

 MOSTOVI BROJ 4

 

 MOSTOVI BROJ 5

Sadržaj

Saradnici u ovom broju

  MOSTOVI BROJ 6

 MOSTOVI BROJ 7

 MOSTOVI BROJ 8/9

 MOSTOVI BROJ 10

 

 

Evropska konferencija o znakovnom jeziku (Minhen, 06.09.-08.09.2001.)

Evropska konferencija o znakovnom jeziku je održana u Minhenu od 06.09. do 08.09.2001. godine. Na konferenciji se razgovaralo o pravima gluhih na tumača znakovnog jezika, i o uspostavljanju mreže tumača u Evropi. Tumači na konferenciji su bili obučeni u crnu odjeću kako bi ruke bile vidljivije. Uvodni govor održao je predsjednik njemačkog saveza gluhih, g. Gerlinde Gerkens, koji je izjavio da, na žalost, na konferenciju nisu došli predstavnici EUD (Evropska organizacija gluhih), WFD (Svjetska federacija gluhih) i  CERMI. Bilo je prisutno oko 500 učesnika.  Učesnici su govorili o svojim iskustvima.

U Njemačkoj djeluje 16 organizacija gluhih. Zanimljivo je da sve organizacije ne upotrebljavaju isti znakovni jezik. Zauzeli su stav da njihove znakovne jezike ne treba dirati, niti mijenjati ih. Problem nastaje kada tumač na TV koristi jedan od tih jezika. Ubog toga je nužno titlovanje.

Škole u većini zemalja još uvijek koriste oralnu metodu, ali i gestove (Švedska, Finska).

U Španiji djeluje oko 17 organizacija gluhih. Vrlo mnogo se radi na području znakovnog jezika. Španija ima oko 500 tumača. Sa većim brojem tumača se može pohvaliti jedino Finska koja na 5000 gluhih ima 500 tumača, i na u tome je vodeća država u Evropi. Država u Španiji osigurava sredstva za tumače iz državnog budžeta, također su dobili sredstva PHARE u visini od 1.000.000 EURO. U ovoj godini je Španija namijenila 150.000.000 španskih pezeta i 1.000.000 EURO za tumače. Očekuju i finansijsku pomoć u tehnologiji za gluhe (fax, telefon, itd.). Pri nabavci tih pomagala su im pomogla razna preduzeća. Da bi upozorili državu na problematiku, organizirali su mirne demonstracije na kojima su prikazali svoj rad, kroz ples i igru.

Na konferenciji je posebno istaknut problem komunikacijske prepreke, zbog koje su ostali invalidi više spretni pri dobivanju sredstava. Iznijeli su mišljenje da treba podsticati ljude koji žele naučiti znakovni jezik. Ne treba im odmah pokazivati da su slabi, da nedovoljno poznaju znakovni jezik. Oni koji su nešto naučili zbog takvog stava odlaze, dolaze novi i situacija se stalno ponavlja. Na taj način gluhi nikada neće dobiti kvalitetne tumače.

Većina gluhih koji koriste internet, odlučuju se na čitanje, jer su pokreti na internetu nejasni, nije dobro vidljiva mimika lica.

Kod telekomunikacija gluhi se više zauzimaju za pomoć treće osobe. U nekim slučajevima komunikacija putem faxa nije moguća, a i gluha osoba želi sebi obezbijediti povratnu informaciju. Najbolje rješenje za gluhu osobu je osigurati pomoć čujuće osobe, posrednika,  sa telefonom.

Pričalo se o tome kako je organizirano emitovanje na TV stanici na BBC-u. Na ekranu, na desnoj strani, u donjem uglu je tumač, a na drugom uglu, također dole teku titlovi. Ovakav način je mnogo lakši za praćenje programa za gluhu osobu . Inače gluha osoba mora stalno očima “skakati” s vrha ekrana gdje je uobičajena tumač, na dno gdje su titlovi.

Prikazan je i stari film o počecima upotrebe znakovnog jezika u Americi.

         

(Izvor: Iz sveta tišine, Zdenko Tomc)

 

Povratak na sadržaj