mostovi br. 4 sadržaj

U februaru (17. i 18.) 2001. godine održan je Seminar Evropske Unije Gluhih o Znakovnim jezicima u mjestu Lund, Švedska. Prisustvovali su mu delegati zemalja EU, zajedno sa predstavnicima nekih zemalja van EU – Estonije, Islanda, Norveške i Rusije. Svi delegati su predstavili status znakovnog jezika u svojoj zemlji. Ovi izvještaji su rezultat istraživanja provedenih u okviru Projekta Evropske Unije Gluhih (EUD) o znakovnim jezicima od 1997. godine.

Ponudićemo vam nekoliko informacija koje su prezentirane na ovom Seminaru.

Kao što znamo, Evropski Parlament je prvo usvojio Rezoluciju o Znakovnom Jeziku 1988. godine, priznajući ga kao prvi jezik gluhih. Međutim, u narednoj dekadi, bili smo svjedoci vrlo malih aktivnosti u pravcu promjene položaja Znakovnog jezika u zemljama EU.

Od završetka Projekta EUD o znakovnim jezicima u 1997. g., a posebno nakon što je Evropski Parlament iznova podržao pravo da gluhi da koriste znakovni jezik kao njihov prvi jezik, usvajajući drugu Rezoluciju o Znakovnim Jezicima 1998. godine, stvari su se popravile. U isto vrijeme dok se primjećivao napredak i razvoj na ovom planu, mnogo spornih pitanja ostalo je netaknuto. Da bismo se prihvatili tih pitanja potrebno je prije svega razviti i pravilno definisati položaj znakovnih jezika.

Ne čudi što svaka zemlja koja je prezentovala svoj izvještaj u Lundu ima isti stav u pogledu istog osjećaja da je znakovni jezik prvi jezik pripadnika zajednice gluhih. Razlog tome je što znakovni jezik omogućuje laku i prirodnu komunikaciju. Delegat za delegatom izjavljivali su da se znakovni jezik treba koristiti kao prvi jezik gluhih, zajedno sa pisanim nacionalnim jezikom zemlje odakle potiču. kao jezikom za pisanje i čitanje.

U mnogim zemljama znakovni jezik je priznat na neki način. Međutim, vrlo rijetko je službeno priznat u ustavima ili zakonodavstvu, kao prvi jezik pripadnika zajednice gluhih koji žive u toj zemlji. Izuzetak unutar teritorije Vijeća Evrope čine slijedeće zemlje, u kojima je znakovni jezik službeno priznat ustavom:

U svim evropskim zemljama udruženja gluhih, njihovi članovi i saveznici vode snažnu, kontinuiranu, kampanju za priznavanje znakovnog jezika kao punopravnog i jednakog govornom jeziku tih zemalja. U posljednje četiri godine su ove zemlje vrlo uporno djelovale u pravcu priznavanja znakovnog jezika u njihovom zakonodavstvu.

Jasno je da je glavni podsticaj ovom pokretu bio momenat generiran Projektom EUD o znakovnim jezicima 1996-97, koji je analizirao probleme i prepreke koji su stajali pred korisnicima znakovnog jezika. Po prvi put, nacionalne organizacije gluhih su mogle da djeluju zajedno sa drugim potencijalnim partnerima u njihovim zemljama u pravcu analiziranja i definisanja problema, i ponuditi solucije za njihovo prevazilaženje.

U isto vrijeme, Univerzitet u Bristolu, Centar za studije gluhih, obavio je istraživanje na području EU. Rezultati su pokazali razlike u načinu djelovanja gluhih, i čujućih ljudi koji rade unutar i van područja problematike gluhih. Također je otkriveno i da gluhi po pravilu imaju mnogo manje znanja o vlastitom jeziku i vlastitoj kulturi u odnosu na čujuće ljude. Isto tako je evidentno da je relativno malo gluhih istraživača bilo aktivno u studijima o gluhoći, u odnosu na broj čujućih istraživača na ovom polju.

Nivoi na kojem su različite nacionalne organizacije gluhih vodile svoje kampanje za priznavanje znakovnog jezika variraju, razumljivo, od zemlje do zemlje, jer se i aktuelna situacija i legalno okruženje razlikuju od zemlje do zemlje.

istraživanja koja demonstriraju da je pravo na znakovni jezik ljudsko pravo na vlastiti jezik, sa nezavisnim leksikonom i gramatičkim sistemom. Ovo ukazuje na važnost istraživanja znakovnih jezika, jer samo njima možemo pobijati predrasude većine ljudi – političara i među njima visoko rangiranih vladinih službenika - kako znakovni jezik “nije pravi jezik”.

Male ali važne promjene su se desile na području obrazovanja gluhih: sve više gluhe djece obrazuje se bilinvalno, iako je to u mnogim zemljama još uvijek u eksperimentalnoj fazi i izuzetak je od pravila.

Jedino je gluhoj djeci u Skandinavskim zemljama dato pravo da izaberu bilinvalno obrazovanje, dok u drugim zemljama pravo na ovu odluku imaju roditelji djece. Potrebno je uzeti u obzir činjenicu da roditelji nisu uvijek potpuno i objektivno informisani o mogućnostima obrazovanja za svoju djecu (ponekad oni uopšte nemaju nikakvog izbora!) i obično ih se ubjeđuje da se opredijele za oralnu edukaciju.

I pored toga, oralna metoda edukacije polako ali sigurno gubi svoju prednost u odnosu na bilingvalni pristup. Više zahtjeva se sada postavlja pred učitelje i nastavnike gluhih – uključujući one koji godinama rade sa gluhom djecom – da savladaju nacionalni znakovni jezik kako bi uspješnije komunicirali sa svojim gluhim učenicima. U nekim zemljama, učitelji koji žele raditi sa gluhom djecom, moraju zadovoljiti preduslova da poznaju znakovni jezik, prije nego što počnu učiti gluhu djecu.

Drugi trend koji je uočen u izvještajima zemalja učesnica Seminara je da je sve više čujućih koji žele naučiti znakovni jezik. Ponekad je potreba tako velika da ne postoji adekvatna ponuda odgovarajučih kurseva koja bi zadovoljila potrebe. Posljedica ove situacije je da se u mnogim slučajevima kvalitet kurseva znakovnog jezika ne može garantovati niti kontrolisati jer ih ponekad vode nekvalifikovani instruktori.

Za ovaj problem je u mnogim zemljama vezan nedostatak adekvatne obuke instruktora znakovnog jezika kao i izvora novčanih sredstava za njih, posebno ako su gluhi, jer gluhi, generalno gledano, imaju manje edukacione mogućnosti od ne-gluhih kandidata. Također, postoji velika različitost u standardima i nivoima prilikom obučavanja za instuktora znakovnog jezika. Ipak, u mnogim zemljama se čine ozbiljni napori da se ovi problemi prevaziđu, utvrde odgovarajući standardi, i usavrši saradnja i koordinacija među različitim učesnicima na ovom polju.

Dalje, u nekim zemljama univerziteti i instituti za visoko obrazovanje počeli su kurseve za one koji žele postati kvalifikovan tumač znakovnog jezika. Na taj način se uspostavljaju visoki standardi za učenje znakovnog jezika, a učenje za budućeg tumača znakovnog jezika nije više ograničeno na “večernje škole”.

Problem je nivo plaćanja za usluge tumača znakovnog jezika i činjenica da nema dovoljno tumača koji bi zadovoljilo potrebe (potražnju za njima). Ovo drugo će vjerovatno uvijek biti problem, bez obzira što ćemo “unovačiti” više tumača i što ćemo dati viši rang ovoj profesiji. Predloženo je da ovo sporno pitanje bude predmet razmatranja u okviru budućih organizacijama tumača znakovnog jezika.

Na slijedećim stranicama, pokazaćemo kako su neke od ovih zemalja regulisale status znakovnog jezika.

DANSKA: Danski znakovni jezik

U 2000. godini Dansko udruženje gluhih je pokušalo da uvrsti i Danski znakovni jezik kada je Vlada Danske ratifikovala Povelju za regionalne jezike i jezike manjina (Vijeće Evrope 1992). Nažalost, ova kampanja nije bila uspješna.

Projekat socijalnih prijevoda

U okviru projekta koji će trajati tri godine od 2000 – 2003 godine, gluhe osobe će dobiti pravo na besplatan prijevod na znakovni jezik u situacijama gdje su ranije morali sami snositi troškove. Prijevod na Danski znakovni jezik je sada besplatan u slijedećim situacijama:

Godine 1998. ova obuka je produžena na tri i po godine. Prva godina se koncentriše na davanje osnova Danskog znakovnog jezika. U principu ova aktivnost je otvorena za svakoga.

Školovanje za učitelja gluhih

Postoji jedna radna grupa koja se koncentriše na ovo pitanje. Ono što oni predlažu je obimnije i bolje školovanje za učitelje gluhih. Ovaj prijedlog je trenutno na razmatranju kod Udruženja okružnih savjeta Danske.

Udruženje roditelja Bonaventure je donijelo plan programa obučavanja za roditelje u saradnji sa Ministarstvom obrazovanja.

Riječnik danskog znakovnog jezika

U toku 1999. godine započele su preliminarne aktivnosti na novom, proširenom Riječniku danskog znakovnog jezika. Formiran je i upravljački komitet. Ovaj komitet radi sa jednim stručnjakom za lingvistiku.

FINSKA: Finski znakovni jezik

Istraživanje znakovnog jezika

Aktivnosti Odbora za finski znakovni jezik na zaštiti jezika se nastavlja tokom perioda od četiri godine. Ova aktivnost je prezentirana Istraživačkom centru za nacionalne jezike, a obavljeni rad ima podlogu u zakonodavstvu.

Ovaj projekat proučava situaciju gluhih Finaca koji koriste švedski znakovni jezik u Finskoj. Znakovni jezik koji oni koriste sniman je uz pomoć videa i analiziran. Gluhi Finci koji koriste švedski znakovni jezik predstavljaju manjinu koja je u opasnosti od nestanka. Većina gluhe djece, mladih ljudi i radno sposobnih odraslih ljudi koji koriste švedski znakovni jezik emigrirala je u Švedsku. Škola za gluhe Fince koja je koristila švedski znakovni jezik je zatvorena 1993. godine.

U crkvama su uzete u obzir potrebe onih koji koriste znakovni jezik tako da je od 1999. godine Crkveni (Luteranski) savjet počeo prevoditi crkveni zbornik na znakovni jezik. Oni planiraju da prevođenje crkvenih tekstova na znakovni jezik učine jednom trajnom aktivnošću.

Godine 1998. donesen je jedan novi zakon koji navodi da FBC u okviru programa koji emituje mora uzeti u obzir potrebe ljudi koji koriste znakovni jezik. Vijesti na znakovnom jeziku su još uvijek jedini vid usluge za korisnike finskog znakovnog jezika. Televizijska i radio korporacija TV 1 je također uposlila jednog gluhog urednika koji koristi finski znakovni jezik. On je uposlen na osnovu regularnog ugovora za emitovanje vijesti na finskom znakovnom jeziku.

Istraživački i razvojni centar za socijalno staranje i zdravlje je proveo studiju o trenutnom statusu i funkcionalnosti interpretacije finskog znakovnog jezika. Ovaj izvještaj je objavljen i navedeno je da ima dosta prostora za poboljšanja, te da kvalitet pruženih usluga značajno varira od opštine do opštine. Finsko udruženje gluhih je predložilo Ministarstvu obrazovanja formiranje jednog savjetodavnog komiteta koji bi se bavio pitanjem kako se potrebe korisnika znakovnog jezika zadovoljavaju u praksi. Ovaj savjetodavni komitet još nije formiran, ali će Ministarstvo sazvati jedan sastanak u vezi sa tom problematikom. Predstavnici nadležnih ministarstava, različiti stručnjaci, te predstavnici sarađujućih organizacija onih koji koriste znakovni jezik će biti pozvani na taj sastanak.

Nacionalni odbor za obrazovanje je ratifikovao osnovu za novi program koji će biti implementiran na predškolskom nivou u okviru jednog pilot projekta od 2000. do 2001. godine. Oni tretiraju korisnike znakovnog jezika kao individualnu grupu. Finsko udruženje gluhih je učestvovalo u procesu pripreme i od njih je također zatraženo da daju izjavu u vezi ovog obrazovnog programa.

Zakon o osnovnom i višem srednjem obrazovanju je stupio na snagu 1998. godine, a pravna regulative o opštem kuturnom i profesionalnom obrazovanju je u potpunosti obnovljena 1999. godine.

U klauzuli 10, paragraf 1, Zakona o osnovnom obrazovanju (21. August, 1998/628) se navodi da jezik koji se koristi u školskoj nastavi može biti znakovni jezik. Staratelj može odabrati drugi jezik, koji će biti podučavan kao maternji jezik.

U Zakonu o višem srednjoškolskom obrazovanju (21. August, 1998/629) propisuje se da jezik koji se koristi u nastavi može biti znakovni jezik. Učenik može izabrati jezik na kojem će biti podučavan. Ukoliko se učenik odluči za znakovni jezik, može također biti podučavan na njemu kao kao maternjem jeziku.

U Zakonu o opštinama kao i u nekolicini akata postoje i regulative o lingvističkoj kompetentnosti nastavnika: na primjer, direktor škole kao i razredni nastavnik moraju savršeno vladati nastavnim jezikom škole, kako je navedeno u odredbama klauzule 10 Zakona o osnovnom obrazovanju. Vidjeti Zakon o osnovnom obrazovanju.

Obučavanje

Program obučavanja za razredne nastavnike nastave za korisnike finskog znakovnog jezika počeo je u jesen 1998. godine i 10 studenata je tako započelo svoje studije. U jesen 2001. godine druga grupa studenata će započeti svoje studije.

Studiji znakovnog jezika na univerzitetskom nivou su još uvijek popularni predmeti na univerzitetima Turku i Jyväskylä, a u jesen 1998. godine program studiranja vezan za znakovne jezike je otpočeo na Univerzitetu Jyväskylä.

Obučavanje prevodilaca za finski znakovni jezik je premješteno sa jednog drugorazrednog fakulteta na Svetehnički institut za više obrazovanje. Obučavanje se sastoji od 140 radnih sedmica.

Izdavanje osnovnih diploma iz finskog znakovnog jezika će otpočeti u jesen 2001. godine. Profesionalno zvanje će biti “Instruktor znakovnog jezika” i sastoji se od 120 radnih sedmica. Ovo je u potpunosti nova profesija u Finskoj.

Trogodišnji Virtuopo Projekat (Instruktor za virtualno studiranje), koji je finansiran od strane Evropskog socijalnog fonda (ESF) i Ministarstva obrazovanja, je započeo 2000. godine, a cilj je da se u okviru mreža podataka ostvari virtualno studiranje i obrazovanje u svrhu sticanja zvanja za sve grupe korisnika finskog znakovnog jezika (uključujući i nezaposlene odrasle osobe).

Šest sveobuhvatnih škola za gluhe ljude i dvije škole za odrasle osobe učestvuju u Projektu virtualne škole, što je koordinirano sa Finskim udruženjem gluhih. Cilj je da se za korisnike znakovnog jezika svih uzrasta stvori jedno odgovarajuće Otvoreno okruženje za učenje, mrežna pedagogija i jedno vizuelno korisničko okruženje za korisnike znakovnog jezika. Ovaj projekat otpočeo je prošle godine.

“Osnovni riječnik finskog znakovnog jezika” je nominovan za takmičenje “Finsko znanje” i privukao je mnogo pažnje.

Kompanija ProSign Oy koja proizvodi multimedijalne produkte na finskom znakovnom jeziku osnovana je 1998. godine. Između ostalih stvari oni su proizveli i dječije programe za TV na finskom znakovnom jeziku kao i obrazovni program “Do|oh, vidjeh, potpisah”.

U jesen 2000. godine uz podršku Uslužne fondacije za gluhe i Finske federacije za socijalno staranje i zdravlje objavljena je studija po imenu “Svi čujući ljudi bi mogli koristiti znakovni jezik”. Predmet studije je položaj gluhih u Finskoj.

Istraživanje znakovnog jezika pod nazivom “Korisnici znakovnog jezika u Finskoj” je objavjeno u jesen 2000. godine.

Nastavni paket na finskom znakovnom jeziku namijenjen školama koje podučavaju socijalne i zdravstvene nauke će biti dovršen u zimu 2000. godine.

Finsko udruženje gluhih je obezbijedilo finansiranje od strane “Finskog udruženja automata za igru” za “HELY” Projekat namijenjen srodnicima i uposlenicima gluhih. Ovaj projekat se provodi od 2001-2006 godine. Projekat izučava način kako se jezici generalno podučavaju i šta se sve može primijeniti prilikom podučavanja čujućih ljudi znakovnim jezicima. Na osnovu nivoa sposobnosti formirana je jedna jedinica za podučavanje, sistem ispita je obnovljen, a napravljen je i novi nastavni materijal.

U Italiji, Organizacija gluhih (ENS) osnovala je Nacionalni komitet za znakovni jezik kao dio Projekta EUD za znakovne jezike. Ovaj Komitet je intenzivno radio od decembra 1996. do juna 1997. godine, prezentirajući prijedloge zakona Parlamentu za priznavanje italijanskog znakovnog jezika na području obrazovanja, univerzitetskom području i u masovnim medijima.

Italijanskom Parlamentu je prezentirano ukupno četiri prijedloga zakona koji se odnose na priznavanje Italijanskog znakovnog jezika. Radi se o prijedlozima zakona pod brojevima: 4000, 5556, 3083 i 6637. Ovi prijedlozi zakona nisu usvojeni. Da je došlo do usvajanja navedenih prijedloga oni bi omogućili gluhima slobodu korištenja LIS-a na svim područjima njihovog života. Bez obzira na to da li su se odlučili na oralni jezik umjesto znakovnog jezika – mnogi gluhi su već bilingvalni, sa manjim ili većim poznavanjem italijanskog pisanog jezika uz LIS. Ovo je više slučaj priznavanja italijanskog znakovnog jezika i povećanje mogućnosti za njegovu upotrebu u obrazovnom, socijalnom i radnom okruženju, kao što je i predloženo od strane Evropskog Parlamenta rezolucijama 1988. i 1998. godine.

Prijedlozi za obučavanje italijanskog znakovnog jezika u programima obuke učitelja su prihvaćeni. Prvi put u Italiji broj časova na obuci italijanskog znakovnog jezika mora biti kompletan kako bi se pružile kvalifikacije koje verifikuje Ministarstvo za javno obrazovanje za podršku učiteljima.

Širom Italije, asistenti za komunikaciju, gluhi i čujući, sada rade. Njihova uloga je olakšati komunikaciju između gluhih studenata i njihovih kolega i nastavnika putem italijanskog znakovnog jezika. Među mnogim evropskim projektima koji su pokrenuti, jedan je bio fokusiran na organizaciju obuke za gluhe ljude da postanu asistenti za komunikaciju. Pored posjedovanja obaveznog stručnog predznanja za obučavanje, ovi profesionalci moraju imati znanja i iskustva u komunikacijskim strategijama za upotrebu sa gluhim osobama, kao i obavezno znanje italijanskog znakovnog jezika (kao što je definisano Zakonom br. 104/92). Porast broja porodica koje izabiru bilingvalnu edukaciju za njihovo gluho dijete (LIS i italijanski jezik) je evidentan. Oni sve više traže od svojih vlada i lokalnih vlasti (općinskih i pokrajinskih) da obezbijede razredne asistente za komunikaciju u razredima koje pohađaju njihova gluha djeca. U školama za bolničare i u osnovnim školama, asistent je obično gluha osoba. Nacionalni Komitet za znakovni jezik Italije dao je prijedlog da u svakoj učionici uči više od jednog gluhog djeteta, što je prihvaćeno u mnogim školama širom Italije.

Italijanski školski sistem je nedavno reformiran. Jedna od reformi daje školi više autonomije u odlučivanju o tome koji program studiranja će provoditi. To je vodilo ka uspostavljanju novog LIS kao drugog jezika za učenje čujućih učenika i studenata u mjestima kao što su Palermo, Guidonia (Rim), Cossato (Biella), itd. Ova promjena otvara mnogo novih mogućnosti za ENS i za LIS.

Zakon br. 104/92 predviđa postojanje tumača italijanskog znakovnog jezika. Novi zakon, Zakon br. 17 od 28/01/1999 garantira finansiranje učitelja za instruktore, a svaki univerzitet to uređuje autonomnim aktom. Prije četiri godine, Italijanska organizacija gluhih je uspostavila unutarnja ministarstva u kojima gluhi i čujući eksperti rade rame uz rame. Ova ministarstva uključuju FALiCs (Obuka i unaprijeđenje italijanskog znakovnog jezika i Kultura gluhih), SEU (Škola, Edukacija, Univerzitet). Oba ministarstva rade u tandemu i sarađuju u kontaktima sa vanjskimorganizacijama i institucijama kao što su dvije nacionalne asocijacije tumača – ANIOS i ANIMU. Međutim, ponekad ove organizacije ne sarađuju u potpunosti sa ENS.

Za ENS, priznavanje italijanskog znakovnog jezika ostalo je centralni prioritet. Također tražimo i priznavanje profesije tumača italijanskog znakovnog jezika.

Italijanski zakoni definišu da televizijske stanice u državnom vlasništvu moraju pružiti usluge osobama sa invaliditetom (ove stanice moraju obnavljati svoje ugovore svake tri godine). Takvi televizijski servisi su oslobođeni poreskih obaveza prilikom plaćanja televizijske licence. Italijanska organizacija gluhih je putem mirnih demonstracija i protesta postigla da dvije nacionalne televizije emituju uživo vijesti svaki dan sa titlom i tri reprizna dnevnika sa italijanskim znakovnim jezikom. Obim titlovanog programa je porastao za 20% nakon što je uspostavljena saradnja italijanske organizacije gluhih i Televidea.

Tokom tri godine, od 1998. do 2000, Grčka organizacija gluhih je intenzivno radila na lobiranju za priznavanje grčkog znakovnog jezika, u smislu uzimanja u proceduru nacrta zakona Ministarstva za obrazovanje koji se odnosi osobe sa invaliditetom koje imaju posebne edukacione potrebe. Grčka organizacija gluhih se pri tome posebno vodila uputa i rezultata koji su prezentirani u okviru Projekta EUD o znakovnim jezicima 1996-97.

Novi zakon 2817/14-3-2000 definiše “Jezik gluhih i nagluhih studenata je grčki znakovni jezik”.

U istom zakonu je određeno da je neophodna kvalifikacija prilikom zapošljavanja osoblja za edukaciju u školama za gluhe i odjeljenjima sa gluhom djecom poznavanje grčkog znakovnog jezika.

Pored toga, nivo zaposlenog gluhog personala mora biti 20% od ukupnog broja zaposlenih.

Od 1998. godine, grčka organizacija gluhih je organizirala kurseve na grčkom znakovnom jeziku koje je pohađalo oko 150 čujućih studenata svake godine.

Na osnovu novog zakona o grčkoj tv mreži od 1995. godine (zakon br. 2328/95), petominutne vijesti na grčkom znakovnom jeziku se daju na svim TV kanalima svakodnevno. Već se službeno svakodnevno emituje dnevnik na 7 nacionalnih TV kanala kao i na još nekoliko lokalnih TV kanala.

Grčka organizacija gluhih također prima novčanu pomoć od Ministarstva za socijalnu politiku za pokriće troškova tumača na grčkom znakovnom jeziku, gdje gluhi pojedinci imaju pravo na usluge tumača u svakodnevnom životu (izuzetak je tumačenje na univerziteu).

Dalje akcije grčke organizacije gluhih imaju za cilj osnivanje Univerzitetskog Centra za učenje grčkog znakovnog jezika, koji će obuhvatiti istraživanje grčkog znakovnog jezika, kurseve obuke za gluhe učitelje grčkog znakovnog jezika, i kurseve za tumače grčkog znakovnog jezika.

Dalje, grčka organizacija gluhih sada planira postaviti dvosatni TV program dva puta mjesečno na grčkom znakovnom jeziku, fokusirajući ga na, primjera radi, edukacione, naučne, medicinske i kulturne teme.

Grčka organizacija gluhih također sarađuje sa Ministarstvom obrazovanja na Univerzitetu Patrasa, gdje je formirano odjeljenje za edukaciju gluhih. Ovo je jedino odjeljenje za edukaciju gluhih i za istraživanje znakovnog jezika u Grčkoj. U njemu su uključeni gluhi i čujući eksperti vodeći dodiplomske i postdiplomske semestre.

NOHMA je naziv najnovijeg grčkog projekta znakovnog jezika koji je upravo objavljen. Fokusiran je na dokumentaciju i procesiranje lingvistike i kulturalnog materijala vezanog za grčki znakovni jezik. Glavni cilj NOHMA projekta je sistematska kolekcija i analiza originalne lingvistike i kulturalnih podataka o Grčkom znakovnom jeziku, sa konačnim ciljem da se ovi podaci upotrijebe za razvoj niza edukacionih proizvoda u elektronskom obliku.

Urađen je video sa grčkim zanovnim izrazima koji se koriste u svakodnevnom životu, u opštim normama komunikacije i zadovoljavajući specijalne potrebe pripadnika zajednice gluhih. Finalni proizvodi NOHMA projekta imaju obrazovne i komunikacione svrhe: oni su bilingvalni (grčki znakovni jezik i moderni grčki), i oba su namijenjena za gluhe, kao i za ostale korisnike grčkog znakovnog jezika.

Elektronski rječnik Grčkog znakovnog jezika sadrži oko 3000 video unos, elektronski dječiji rječnik Grčkog znakovnog jezika sa 500 unosa, integriranih u softverskom okruženju sa mogućnošću formiranja riječi; kao i niz omiljenih dječijih priča prikazanih u formi crtanih filmova sa naracijom na Grčkom znakovnom jeziku. Ovo su samo neki od proizvoda koje nudi NOHMA.

Konzorcijum koji je postavio NOHMA projekat uključuje Institut za procesiranje jezika i govora (ILSP), Grčku organizaciju gluhih (HFD), Nacionalni institut za gluhe (NID), Kastaniotis Publikacije i NETKOM Ltd. Za dodatne informacije, posjetite ILSP web stranicu na: http//www.ilsp.gr/nohma_eng.html.

U Hrvatskoj i Jugoslaviji također znakovni jezik nije službeno priznat. Tamošnji Savezi gluhih i gluvih čine višegodišnje napore za formiranjem službi tumača, organiziraju seminare i kurseve za obuku novih tumača znakovnog jezika. Pravo na besplatnog tumača nije regulisano izuzev u slučajevima kada sud poziva tumača, ili neki drugi organ. na WEB stranici Hrvatskog Saveza gluhih mogu se pronaći kontakt adrese i brojevi telefona više tumača koji su aktivni u ovoj službi, uključujući i Udrugu gluhoslijepih “Dodir”. Svakodnevno je na informativnoj emisiji prisutan tumač, kao i u ponekim emisijama obrazovnog, sportskog i religioznog sadržaja.

U Bosni i Hercegovini se čine slični napori. Projekat za osnivanje Centra za tumače je odavno završen. Obuhvata izradu akata za budući Centar, pravila, način polaganja ispita, izdavanje certifikata. Naravno i obuku i usavršavanje. Projektom je predviđena knjiga i videokaseta – rječnik na znakovnom jeziku gluhih u BiH. Tumač na TV je još uvijek utopija, i pored mnogih obećanja i zakonskog uporišta, o čemu smo pisali u prošlom broju. Specijalne škole za gluhe koriste još uvijek verbotonalnu, oralnu metodu, mada je anketa koju je proveo Savez pokazala da postoji veliki interes među nastavnicima u specijalnim i redovnim školama, čak, da nauče znakovni jezik.

Besplatne usluge tumača nisu obezbijeđene izuzev na sudu. Npr. Službenim novinama Kantona Sarajevo broj 22, Uredbom o stalnim sudskim tumačima, je regulisana visina i način plaćanja naknade za tumača za gluha lica.

Status Znakovnog jezika u